Van der Waals, Johannes Diderik

ilustracija
VAN DER WAALS, Johannes Diderik

Van der Waals [vαn dər wa:'ls], Johannes Diderik, nizozemski fizičar (Leiden, 23. XI. 1837Amsterdam, 8. III. 1923). Studirao u Leidenu (1862–65), doktorirao u Hagu 1873., a od 1876. bio je prvi sveučilišni profesor fizike u Amsterdamu. Proučavao je plinovito i tekuće agregatno stanje tvari i postavio jednadžbu stanja realnoga plina i tekućina (→ plin; van der waalsova jednadžba). Bavio se dipolnim privlačnim silama (Van der Waalsove sile) koje su uzrok stvaranja veza među molekulama (Van der Waalsove veze) i dao važan doprinos razvoju molekularne fizike. Proučavao je površinsku napetost tekućina i proširio termodinamički pristup na teoriju kapilarnosti (1893). Bio je član Kraljevske nizozemske akademije umjetnosti i znanosti (od 1875). Za rad na jednadžbi stanja plina i tekućina nagrađen je Nobelovom nagradom za fiziku (1910). Po njemu je nazvan krater na daljoj strani Mjeseca (Van der Waals).

Van der Waals, Johannes Diderik. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 20.8.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=63835>.