Cetina

Cetina, rijeka u srednjoj Dalmaciji; duga 100,5 km, porječje 1463 km². Izvire kraj Vrlike (sjeverni dio Cetinskog polja), iz krških vrela (Veliko vrilo, Vukovića vrilo, Batica vrilo) u podnožju Dinare. Glavnipritoci: Ruda-Grab i Karakašica. Cetinom dotječu i podzemne vode iz jugozapadnoga dijela BiH. Najviši joj je vodostaj u studenome i prosincu, a najniži u kolovozu i rujnu. Od izvorišta do Zadvarja teče prema jugoistoku, zatim u smjeru istok–zapad; pred ušćem skreće prema jugu, probija Omišku Dinaru i utječe u Jadransko more. Duž Cetine se nižu Cetinsko, Vrličko, Koljansko, Ribarićko, Hrvatačko i Sinjsko polje; ta su polja odijeljena gorjačkom, dragovićkom, derventskom, obrovačkom, triljskom i zadvarskom sutjeskom. U donjem toku Cetina je usjekla duboku, usku i neprohodnu dolinu; ondje stvara vodopade Veliku Gubavicu (Velika Bukavica; visina 49 m) i Malu Gubavicu (Mala Bukavica; 7 m). Vode Cetine iskorištavaju se za dobivanje električne energije (hidroelektrane Kraljevac, Peruća, Split, Orlovac, Đale) i za piće (vodovod Cetina – Brač s nastavkom za Hvar i Šoltu); uzvodno od Hrvatačkoga polja akumulacijsko je jezero Peruća (13 km²). U gornjem toku žive mekousna pastrva (Salmothymus; relikt) i pijor (Paraphoxinus) te endemi: ilirski klen (Leuciscus illyricus), cetinska ukliva (L. ukliva), podbila (Chondrostoma phoxinus) i oštrulja (Aulopyge hügeli). Ušće je obitavalište cipla i jegulje. Rijeka je djelomice zaštićena; izvorišna vrela spomenik su prirode (od 1972), a kanjon Cetine od Omiša uzvodno do Tisnih stina (8 km) značajan je krajolik (od 1963).

Cetina. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=11348>.