struka(e): geografija, hrvatska

Sinjsko polje, polje u kršu Dalmacije; obuhvaća 64 km². Uz Imotsko polje, najveće je polje Dalmatinske zagore. Smješteno je između Dinare i Kamešnice na sjeveru i sjeveroistoku, Svilaje na zapadu i nižih brda na jugozapadu. Leži na 295 do 301 m nadmorske visine. Pruža se u smjeru sjever–jug; dugo je 12 km, široko do 7 km. Poljem teče rijeka Cetina. Zbog bogatoga pritjecanja vode iz Cetine i brojnih vrela, polje je u prošlosti bilo periodički plavljeno, pa se obradba zemljišta odvijala uza suši rub polja. Melioracijskim radovima 1950-ih i 1960-ih, osobito izgradnjom drenažnih kanala i sadnjom vjetrobranskih drvoreda topola kako bi se spriječilo otpuhivanje tla i zasipavanje kanala, prometnica i obradivih površina, te hidrotehničkim zahvatima na Cetini (sjevernije je položeno Perućko jezero) u polju je omogućen razvoj poljoprivrede. Mikroklimatski uvjeti mediteransko-planinskih obilježja (snažni zimski udari suhoga i hladnoga zraka s Dinare i Kamešnice, česte inverzije temperature, ljetne suše, povremene obilne padaline) pogoduju uzgoju kukuruza, ječma, pšenice i vinove loze, a manje mediteranskih kultura. Nekoć su se stanovnici u većoj mjeri bavili stočarstvom. Nedaleko od Sinja nalazi se sportska zračna luka (padobranstvo, jedriličarstvo) i hipodrom. Rubom polja uzdužno prolaze državne ceste Knin–Sinj–Brnaze–Split i Brnaze–Trilj–Imotski, a poprečno Gornji Muć–Sinj–Bili Brig–Livno (BiH). Naselja su smještena uz prometnice. Najveće je Sinj (10 771 st., 2021); ostala su veća naselja Glavice (3597 st.), Brnaze (3124 st.), Otok (2807 st.), Trilj (1906 st.), Košute (1667 st.) i Turjaci (1014 st.).

Citiranje:

Sinjsko polje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 20.6.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/sinjsko-polje>.