STRUKE:

Curie, Pierre

ilustracija
CURIE, Pierre

Curie [kyʀi'], Pierre, francuski fizičar (Pariz, 15. V. 1859Pariz, 19. IV. 1906). Suprug Marie Curie-Skłodowske, otac Irène Joliot-Curie. Radio kratko vrijeme kao profesor na Sorbonnei (1904–06), jer je rano izgubio život u prometnoj nesreći. Sa suprugom otkrio je (1902) zakon radioaktivnoga raspadanja. Godine 1903. podijeljena je Nobelova nagrada za fiziku supružnicima Curie i Antoineu Henriju Becquerelu. Našao je da radij neprestano stvara toplinu; otkrio je načelo simetrije u kristalografiji, aperiodičku analitičku vagu i dr. S bratom Jacquesom (1855–1941) otkrio (1883) pojavu piezoelektričnog efekta. Formulirao (1895) Curiejev zakon (nazvan i Curie-Weissov zakon), koji pokazuje ovisnost magnetske susceptibilnosti ili elektične susceptibilnosti χ nekog materijala o temperaturi:

χ = C/T −Θ  ,

gdje je C konstanta ovisna o vrsti materijala, T apsolutna temperatura, a Θ Curiejeva temperatura (Curiejeva točka). Iznad Curiejeve temperature feromagnetični materijali pokazuju paramagnetička svojstva (→ feromagnetizam; magnetizam) prema Curie-Weissovu zakonu. Pri Curiejevoj temperaturi magnetska susceptibilnost teži u neizmjernost. Bio je član francuske Akademije znanosti (od 1905). U čast bračnomu paru Curie nazvana je mjerna jedinica aktivnosti radioaktivnog izvora kiri, kemijski element kurij, radioaktivni mineral kirit.

Curie, Pierre. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 16.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=12995>.