TRAŽI DALJE:
STRUKE:

R

ilustracija
R, razvoj slova: 1. egipatski hijeroglif, 2. starosemitsko reš, 3. feničko pismo, 4. hebrejsko pismo, 5. starogrčko pismo, 6. klasično grčko pismo, 7. arhaično latinsko pismo, 8. rimska kvadratna kapitala, 9. karolinška minuskula, 10. rimska poluuncijala, 11. stara ćirilica, 12. obla glagoljica

R. 1. Sedamnaesto slovo klasične latinske abecede, a dvadeset i treće hrvatske, silabičkoga imena er, za tekući suglasnik (likvidu) ili zvučni alveolarni vibrant (u hrvatskome i sonant), koji se u različitim jezicima i govorima tvori različito. Najstarije se slikovno podrijetlo toga slova poistovjećuje s prikazom glave u hijeroglifima. Odatle je vjerojatno izvedeno, u lijevo orijentirano, uglato starosemitsko reš. Ista je orijentacija zadržana u starome grčkom alfabetu, a prepoznaje se i u hebrejskom pismu. Promjena na desno prvi je put zasvjedočena u grčkom klasičnom pismu (ro). U zapadnogrčkim pismima očigledan je repić koji se usmjeruje u koso prema donjemu desnom uglu slovne sheme, iz točke gdje se polukružnica (ili trokut) spaja s hastom. Odatle se i razvio majuskulni latinički oblik toga slova, i kosi je repić dosegnuo postament. U mlađim fazama latiničkoga pisma on se katkad i spušta ispod osnovne slovne linije. Minuskulni oblik kakav poznajemo ima kontinuitet još od rimske poluuncijale i kurziva, a tijekom povijesti srednjovj. pisama, sve do danas, malo se mijenjao. Kako je polukružnica nestala, oblik je počeo sličiti na minuskulno en, s time da se završna linija nije spustila sve do postamenta. Ćirilično slovo rci izravno potječe iz grčkoga ro (koje je isto kao i latiničko pe). U glagoljičkom slovu istog azbučnoga položaja i imena može se prepoznati grčko ro, samo promijenjene simetrije: polukružnica je smještena u donjoj polovici slova, oslonjena izravno na postament, i također usmjerena na desno.

U hrvatskom jeziku glas r je po načinu tvorbe lateralni vibrantni (drhtajni) sonant, a po mjestu tvorbe dental (zubnik) ili alveolar vibrant (drhtajnik). Ovisno o položaju u slogu, r može biti neslogotvorno (kao u riječima ruka, car) i slogotvorno (kao u riječima prst, rt). Slogotvornost i neslogotvornost nisu posve predvidljivi glasovnom okolinom, jer npr. i slogotvorno i neslogotvorno r mogu doći iza suglasnika, a ispred samoglasnika: npr. u riječi groce (umanjenica od grlo) r je slogotvorno, a u riječi grob neslogotvorno. Zato se u tradicionalnoj fonologiji slogotvorno i neslogotvorno r smatraju različitim fonemima.

U hrvatskom jeziku neslogotvorno r dolazi od praslavenskog i indoeur. suglasnika *r, npr. u riječi dar (praslav. *darъ < indoeur. *deh3rom, usp. grč. d61889ron). Slogotvorno r dolazi od praslav. skupina *ьr (npr. u riječi crv od praslav. *čьrvь) i *ъr (npr. u grlo od praslav. *gъrlo), u oba slučaja od indoeur. slogotvornog *r (usp. hrv. srce od praslav. *sьrdьce od indoeur. *k'rd-, lat. cor, cordis »srce«). Također, slogotvorno r može doći od praslav. skupina *rъ i *rь, npr. u riječi brvno (od praslav. *brъvьno). U posuđenicama je znatno češće neslogotvorno r, npr. u riječima rakija (< tur.), barka (< tal.), rang (< njem.), republika (< lat.), eritrocit (< grč.), parking (< engl.).

2. U matematici, znak (R) za skup realnih brojeva; znak (r) za polumjer (latinski radius); znak (r) za radijvektor.

3. U mjeriteljstvu, znak (°R) za Rankineov stupanj ili za Réaumurov stupanj temperature; također znakovi (R i r) za staru jedinicu ekspozicije ionizirajućega zračenja rendgen.

4. U fizici, znak (R) za plinsku konstantu idealnoga plina i električni otpor (latinski resistentia).

5. Međunarodna oznaka (®) za zaštićeni trgovački naziv nekog proizvoda.

6. Oznaka (r ili R) za razne novčane jedinice: rubalj, real, rupija.

R. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=51330>.