Brijunski otoci

ilustracija
BRIJUNSKI OTOCI
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4

Brijunski otoci ili Brijuni (tal. Brioni), otočje u sjevernom dijelu Jadranskoga mora, Istra; 7,3 km². Od istarskoga kopna dijeli ih Fažanski kanal (širok do 2 km). Sastoji se od 14 otoka: dva veća (Veli Brijun, 5,6 km²; Mali Brijun, 1,03 km²) i 12 manjih (Galija, Gaz, Obljak ili Okrugljak, Supin, Supinić, Grunj, Pusti ili Madona, Sv. Marko, Vanga ili Krasnica, Vrsar, Sv. Jerolim i Kotež ili Kozada). Brijuni i okolno more proglašeni su 1983. nacionalnim parkom (36,3 km²). Otoci su građeni od vapnenca i pokriveni debelim slojem crvenice. Klima je blaga, sa srednjom siječanjskom temperaturom od 5,8 °C i srpanjskom od 22,8 °C; godišnja količina oborina iznosi oko 900 mm. Bujnu vegetaciju čine sredozemne (crnika, lovor, ružmarin i dr.) i suptropske (agava, palma) biljke. Na otocima obitavaju jeleni, srne, mufloni i zečevi (uneseni 1900). Zoološki vrt (osnovan 1901; lav, tigar, leopard, puma, pantera, gepard, medvjed). Safaripark (osnovan 1978); ribnjak. Zavičajni muzej s paleontološkom, arheološkom i kulturnopovijesnom zbirkom (osnovan 1955). – Gradinska naselja (Gradina i Straža na Velom Brijunu, Sveti Nikola na Malom Brijunu), tumuli i nekropole svjedoče o naseljenosti otokâ od ranoga brončanog do antičkog doba. Villa rustica (I. st.) u uvali Verige jedna je od najbolje sačuvanih u Hrvatskoj. Podni mozaici s polikromnim biljnim i životinjskim motivima remek-djelo su rimske umjetnosti. Tu su i ostatci Venerina, Neptunova i Jupiterova hrama. Ostatci građevina unutar »bizantskoga kastruma« svjedoče o kontinuitetu života od IV/V. do XIV. st. U blizini se nalaze ostatci crkve sv. Marije iz V. st., uz koju su krajem IX. st. benediktinci izgradili opatiju (obnovljena i pregrađena u XVIII. st.). U središtu današnjega naselja nalazi se gotička crkvica. U XIX. st. (1864–1900) na Velom i Malom Brijunu Austrijanci su izgradili sustav utvrda za obranu Pule. Iz XIX. i početka XX. st. u stilu bečke secesije izgrađeno je nekoliko zgrada i postavljena mramorna herma R. Kocha, koji je asanirao Brijune od malarije. Između dvaju svjetskih ratova sagrađeno je nekoliko vila u duhu talijanske moderne arhitekture. U sklopu ljetne rezidencije Predsjednika RH nalazi se vrijedna zbirka suvremenih hrvatskih umjetnika. – Otoci su bili naseljeni već u prapovijesno doba; od 177. pr. Kr. bili su u vlasti Rimljana pod nazivom Pullariae, a o tome svjedoče mnogobrojni arheološki ostatci, kao villa rustica iz I. st. u uvali Verige. U to doba bili su otoci ljetovalište bogatih građana iz grada Pietas Iulia (sadašnja Pula). Nakon propasti Zapadnorimskoga Carstva nad Brijunima se smjenjuje vlast Ostrogota, Bizanta, Franaka i Mletaka, a Brijuni gube svoje prijašnje značenje. U XI. st. u naselju uvale Dobrike osnovana je benediktinska opatija. Nakon kuge 1312. benediktinci napuštaju otočje, koje 1331. dolazi pod vlast Venecije. Potkraj XIX. st. kupio ih je austrijski industrijalac P. Kupelwieser, dao isušiti močvare te ih 1893. uredio kao ljetovalište za aristokraciju; 1936. u vlasti su talijanskoga Ministarstva financija. Za II. svjetskoga rata ondje je bilo sjedište talijanske vojno-pomorske akademije, potom odmorište za posade njemačkih podmornica iz pulske podmorničke baze, a 24. IV. 1945. Brijuni su teško stradali u savezničkom bombardiranju. Nakon II. svjetskoga rata mirovnim ugovorom pripali su Jugoslaviji, odnosno Hrvatskoj. Pošto su obnovljeni i uređeni, služe kao rezidencija Predsjednika RH.

Brijunski otoci. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 22.4.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=9518>.