Amalfi [ama'~], grad i ljetovalište u Salernskom zaljevu u Kampaniji, južna Italija; 4830 st. (2021). Izgrađen stepenasto na padinama brda Lattari. Istaknuti je arhitektonski spomenik normansko-romanička katedrala iz X. st. (poslije pregrađivana u gotičkom i renesansnome stilu; unutrašnjost barokizirana) sa samostanom iz XIII. st. (danas muzej). Sačuvan je pomorski arsenal iz XI. st. (od 2010. muzej). Blaga sredozemna klima i slikovitost pejzaža pogodovali su razvoju turizma početkom XX. st. kada postaje omiljeno odredište europske, napose britanske aristokracije (Eduard VII.). Amalfijska obala uvrštena je 1997. na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine.
Naselje su osnovali Rimljani oko 339., a sredinom VI. st. je utvrđeno. Amalfi se 839. proglasio republikom (uz Pisu, Genovu i Veneciju jedna je od talijanskih povijesnih tzv. pomorskih republika), stvarno je samostalan, a pod formalnim vrhovništvom Bizanta te postaje središte pomorske trgovine u Tirenskom moru. Tijekom X. st., povećavši već jaku flotu, širi trgovinu na cijelo Sredozemlje, a sredinom toga stoljeća iz aristokratske republike postaje nasljedno vojvodstvo. Vrhunac prosperiteta i utjecaja doseže početkom XI. st., s ispostavama i vlastitim kolonijama u nizu gradova južne Italije te središnjeg i istočnog Sredozemlja (npr. u Tunisu, Carigradu, Aleksandriji, Kairu, Antiohiji, Beirutu, Tiru, Haifi, Jeruzalemu). Nakon što je bio potpao pod vlast Kneževine Salerno (1039–1052), dolazi 1073. pod suverenitet Normana, a 1131. je i formalno pripojen normanskom Sicilskom Kraljevstvu, ali je isprva zadržao visok stupanj autonomije. Ondje je potkraj XI. ili tijekom XII. st. sastavljen prvi kodeks pomorskoga prava u Italji Amalfijska ploča. Tijekom papinsko-normanskoga rata ratna mornarica Pise ga je 1135. opljačkala i uništila mu većinu flote, ali je ostao važno trgovačko središte do 1220. kada mu je rimsko-njemački car i sicilski kralj Fridrik II. ukinuo povlastice. Gospodarski je značaj potpuno izgubio 1343. kada je teško opustošen od posljedica podmorskoga potresa (potopljena mu je luka). Od 1398. do 1673. grad je (kao vojvodstvo) bio feud plemićkih obitelji, najdulje obitelji Piccolomini.
