Daniell [dæ'n·jəl], John Frederic, engleski fizičar, kemičar i meteorolog (London, 12. III. 1790 – London, 13. III. 1845). Obrazovao se privatno i već je 1814. bio izabran za člana Royal Society. Isprva se bavio meteorologijom te je 1820. izumio jednu vrstu higrometra koji se temeljio na mjerenju vrijednosti temperature rosišta, osobito u zraku. Meteorološke radove skupio je u knjizi Meteorološki eseji i opažanja (Meteorological Essays and Observations, 1823), s fizikalnim opisom Zemljine atmosfere, uključujući pasate, a u njezinom drugom izdanju (1827) naglasio je važnost Zemljina zagrijavanja i hlađenja zbog Sunčeva zračenja. Surađivao je i s Kraljevskim hortikulturalnim društvom za koje je 1824. napisao rad o važnosti održavanja prikladne vlage u staklenicima, napose s obzirom na uzgoj tropskih biljaka. Koncipirao je jednu vrst pirometra (1830) te razradio mogućnosti njegove upotrebe za što je 1832. dobio Rumfordovu medalju, a od 1831. bio je prvi profesor kemije na King’s Collegeu u Londonu. Od 1835. bavio se elektrokemijom. Izumio je 1836. novu vrstu galvanskoga članka, nazvanu po njemu Daniellovim člankom koji je u usporedbi s Voltinim člankom imao dulji vijek trajanja, pa se dugo rabio kao izvor električne struje, osobito kao stalni izvor električne struje u telegrafiji, a za taj je izum 1837. dobio Copleyjevu medalju, najvišu nagradu koju dodjeljuje Royal Society. Zaslužan je za pojašnjenja reakcija (1839) u elektrolizi: primijetio je da tijekom elektrolize otopine soli, primjerice natrijeva sulfata, Na2SO4, kad se na katodi izluči vodik, a na anodi kisik, voda oko katode postane lužnata, a oko anode kisela jer električna struja rastavi natrijev sulfat, a vodik i kisik pritom nastaju kemijskim putem. Izumio je plamenik za izgaranje vodika (ili drugog zapaljivoga plina) i kisika (ili zraka) koji se rabi za autogeno zavarivanje (Daniellov plamenik; → plin praskavac). Na temelju predavanja objavio je Uvod u proučavanje kemije (Introduction to the Study of Chemical Philosophy, 1839), savjetovao je britansku ratnu mornaricu pri rješavanju problema zaštite brodova od udara munje i korozije, od 1839. do smrti bio je međunarodni tajnik Royal Society. Sveučilište u Oxfordu dodijelio mu je 1842. počasni doktorat.
