Filipik (grčki Φιλιππιϰός, Philippikós; pravo ime Bardan, grčki Βαρδάνης, Bardánēs), bizantski (istočnorimski) car (? – 20. I. 714/715). Vjerojatno je bio armenskoga ili pak perzijskoga podrijetla. Za vladavine Tiberija III. prognan je 702., možda zbog pretenzija na prijestolje, na Kefaloniju gdje je ostao dok za druge vladavine Justinijana II. nije vraćen u milost te na čelu vojske 710–711. poslan u Herson na Krimu. Ondje se, međutim, priključio pobunjenicima te je u studenome 711. osvojio prijestolnicu potom se proglasivši carem pod imenom Filipik. Ediktom je odmah ukinuo odluke Trećeg carigradskog koncila, a monoteletizam proglasio pravovjernim naukom, što je neizbježno dovelo do sukoba s papom. Vlast su mu ozbiljno uzdrmali stalni arapski pljačkaški upadi i gubitci na istočnim granicama, koji su kulminirali 713. padom Pizidijske Antiohije, kao i provala Bugara koji su 712–713. pustošili Trakiju te došli do predgrađa Carigrada. U lipnju 713. vojska teme Opsikij ušla je u Carigrad, a Filipik je potom zbačen, oslijepljen i poslan u samostan gdje je od zadobivenih rana ubrzo umro.
