Jennings [e'niŋz], Waylon (Arnold), američki pjevač i skladatelj (Littlefield, Texas, 15. VI. 1937 – Chandler, Arizona, 13. II. 2002). Nastupao je već kao dijete, a 1954. prekinuo je školovanje kako bi se bavio glazbom, isprva kao disk-džokej na radiju. Prvi njegov singl (»Jole Blon«, 1958), obradbu tradicionalne skladbe potomaka prognanika iz Acadije u Louisianu (Cajuns), producirao je Buddy Holly, u čijem je pratećem sastavu zatim svirao bas-gitaru do Hollyjeve pogibije 1959. Početkom 1960-ih preselio se u Phoenix, gdje je s pratećim sastavom The Waylors objavio slabo zapaženi prvi album Waylon at JD’s (1964), a potom u Nashville, započevši prijateljstvo s Johnnyjem Cashom. Ondje je 1966–69. objavio deset albuma mahom konvencionalna »nashvilleskog zvuka« (važnije su skladbe »The Chokin’ Kind« i »Only Daddy That’ll Walk the Line«), ističući se snažnim, rezonantnim baritonom. Zaokret u produkcijskom pristupu, naznačen prijelaznim ostvarenjima The Taker/Tulsa (1971), Good Hearted Woman i Ladies Love Outlaws (oba 1972), naglašen je 1973. na klasičnim albumima »odmetničkoga« countryja, Lonesome, On’ry and Mean i Honky Tonk Heroes (za potonji je Billy Joe Shaver skladao većinu pjesama). Oslanjajući se na glazbeno nasljeđe Hanka Williamsa, tematski odvažniju liriku kantautora poput Krisa Kristoffersona, te intenzitet rock-glazbe, objavljuje zatim niz ostvarenja koja mu donose status jedne od najvećih zvijezda countryja; iznimno su uspješni Wanted! The Outlaws (1976), s Williejem Nelsonom, Tompallom Glaserom i Jessi Colter (s kojom je od 1969. bio u braku), prvi album country-glazbe prodan u više od milijun nosača zvuka, Ol’ Waylon (1977), te Waylon & Willie (1978), prvi od četiri albuma dueta s W. Nelsonom, a pojedine su skladbe popularnošću nadišle žanrovsku publiku (npr. »Luckenbach, Texas [Back to the Basics of Love]«). Od sredine 1980-ih tek povremeno objavljuje uspješnija ostvarenja (Will the Wolf Survive, 1986), a s J. Cashom, K. Kristoffersonom i W. Nelsonom u tom je razdoblju osnovao outlaw country supergrupu The Highwaymen (1985–95. objavili su tri albuma). Povremeno je nastupao na filmu i televiziji, a hit je postala njegova uvodna skladba za TV seriju Majstori opasnosti (The Dukes of Hazzard, 1979–85). Objavio je autobiografiju Waylon: autobiografija (Waylon: An Autobiography, 1996., koautor Lenny Kaye). Ukupno je izdao više od 50 studijskih albuma, a mnogo je njegovih hitova (od kojih je pojedine sam napisao, npr. »Are You Sure Hank Done It This Way« i »I’ve Always Been Crazy«) dosegnulo prvo mjesto na ljestvicama slušanosti. U kuću slavnih country-glazbe (Country Music Hall of Fame) uveden je 2001.
