Medulin (talijanski Medolino), naselje i općinsko središte u južnom dijelu Istre, Puljština, 2830 st. (2021). Leži 10 km jugozapadno od Pule, na obali Portića (dio prostranoga Medulinskoga zaljeva). Župna crkva sv. Janje (Agneze) iz XIX. st., crkva Majke Božje od Zdravlja iz XV. st. (obnovljena 1890), sv. Foške, sv. Antuna, sv. Petra (XII. st., obnovljena u XIX. i XX. st.). Poljodjelstvo (vinova loza i dr.); stočarstvo (ovca, koza, govedo, svinja). Razvijen je turizam (od 1898).
Najraniji tragovi naseljenosti potječu iz starijega neolitika; na poluotoku Vižuli otkriveni su nalazi neolitičke keramike i tragovi nastambi impresso-kulture (približno 4000. pr. Kr.), otkriveni i na lokalitetu Vrčevan, brežuljku na širem području Medulina. Na Vrčevanu i Rtu Punta Kašteja postoje tragovi gradina iz brončanoga i željeznoga doba; moguće je da je na jednom od tih lokaliteta bila smještena histarska gradina Mutila koju Livije spominje u svom opisu rimskog osvajanja Istre. Tijekom rimske vlasti u istočnom dijelu Medulinskoga zaljeva bile su ladanjske vile (villa rustica), a u zapadnome maritimne vile. Ističu se lokaliteti Vižula, Burle i Bijeca; Vižula je od 2019. arheološki park (25 ha, podijeljen je na pet kopnenih i tri morske arheološke zone koje obuhvaćaju gotovo cijelu obalu poluotoka). Iz I. st. potječe maritimna rezidencijska vila koja je potkraj III. st. adaptirana u palaču s termalnim kompleksom, olovnom i zidanom kanalizacijom te višebojnim mozaicima; smatra se najvećom i najluksuznijom te vrste na istočnom Jadranu. Na južnom dijelu lokaliteta nalazio se mansio (putna postaja) s radionicama, skladištima, tabernama (krčmama), javnom kućom, na krajnjem sjevernom dijelu lokaliteta luka s monumentalnim potopljenim lukobranom, akveduktom, spremištima te brodograditeljskom radionicom, a ondje su zabilježeni i mogući ostatci ladanjske vile za preradbu maslina. Poluotok je bio prometnicom i akveduktom povezan sa zaleđem, a ostao je nastanjen do VI. st. Na lokalitetu Burle, na prevlaci koja spaja Vižulu s obalom, pronađeno je više od 400 paljevinskih i kosturnih grobova iz I–VI. st., a nalazi potvrđuju imovinsko blagostanje stanovnika Vižule. Potopljeni arhitektonski kompleks iz I–V. st. površine približno 10 ha otkriven je na položaju Bijeca; to je bio veliki gospodarski kompleks sa solanom, a možda i ribnjakom.
Toponim Medulin prvi se put spominje u vrelima 1150. Od XIV. st. bio je u sastavu pulske komune. Povoljan položaj uz more, dobro zaštićena luka i plodno zaleđe pridonijeli su gospodarskomu razvoju Medulina, što je u prvoj polovici XV. st. dovelo do pokušaja njegovih stanovnika da se osamostale od Pule. Od sredine XV. st. počeo je postupno propadati, čemu su pridonijela ratna stradanja i česte epidemije kuge. Od XV. st., a posebice od kraja XVI. i u XVIII. st. u Medulinu je uz romansko sve mnogobrojnije bilo hrvatsko stanovništvo naseljavano s područja koja su bili osvojili Osmanlije. Poput cijele mletačke Istre, i Medulin je u XVIII. st. stagnirao, a u XIX. st. doživio je porast broja stanovnika (1857. imao je 599 st., a 1910. 1381 st.), pošto je pretvaranje Pule u glavnu ratnu luku Habsburške Monarhije sredinom XIX. st. utjecalo na gospodarski razvoj Medulina. Nakon raspada Austro-Ugarske broj stanovnika stagnira te pada, a ponovno raste sa snažnijim razvojem turizma od 1970-ih (1961. imao je 794 st., 1981. godine 1362 st., 2001. godine 2580 st.).
