Pavlov [pa'vləf], Ivan Petrovič, ruski fiziolog (Rjazanj, 26. IX. 1849 – Lenjingrad, danas Sankt Peterburg, 27. II. 1936). Na Carskom sveučilištu u Sankt Peterburgu diplomirao je prirodne znanosti (1875) i medicinu (1879., na Vojno-medicinskoj akademiji) te doktorirao (1883), potom ondje 1878–90. bio voditelj laboratorija za fiziologiju, 1890–95. profesor farmakologije te 1895–1925. voditelj katedre za fiziologiju. Ujedno je, u istome gradu, od 1891. do smrti vodio laboratorij za fiziologiju u Institutu eksperimentalne medicine (od 1925. Institut za fiziologiju Ruske akademije znanosti). Najveći je prinos dao u neurofiziologiji: proučavajući fiziologiju probave, razvio je kiruršku metodu koja mu je omogućila da dugotrajnije provodi eksperimente na istim životinjama i neposredno opaža promjene na različitim organima, slijedom čega je dokazao da živčani sustav ima važnu ulogu u regulaciji probave. Također je otkrio da se prirođena refleksna živčana aktivnost (prirođeni refleks) može javiti i u situacijama u kojima veza između podražaja i reakcije nije prirođena (uvjetovani refleks), što se događa kada se prirođeni podražaj (bezuvjetni) višestruko uparuje s neutralnim podražajem, koji tijekom vremena postaje uvjetovani (uvjetovanje). Među ostalim, to je ilustrirao poznatim pokusima na psima, kod kojih je izazvao lučenje sline na neutralni podražaj (zvučni signal), prethodno više puta uparivan s davanjem hrane. Opisao je zakone koji upravljaju stjecanjem, učvršćivanjem, gašenjem, širenjem i kočenjem uvjetovanih refleksa; bavio se i istraživanjima sna, hipnoze te psihozama i neurozama. Rezultati njegovih eksperimenata presudno su utjecali na konceptualizaciju učenja, a svojim cjelokupnim pristupom jedan je od prethodnika biheviorizma. Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu dobio je 1904. Bio je član Ruske akademije znanosti (od 1907). Glavna djela: Predavanja o radu glavnih probavnih žlijezda (Lekcii o rabote glavnyh piščevaritel’nyh želëz, 1897), Dvadeset godina objektivnog istraživanja više živčane aktivnosti (ponašanja) životinja: uvjetovani refleksi (Dvadcatiletnij opyt ob’ektivnogo izučenija visšei nervnoj dejatel’nosti [povedenija] životnyh: uslovnye refleksy, 1923).
