Pelej (grčki Πηλεύς, Pēleús, latinski Peleus), u grčkoj mitologiji, sin Eaka i planinske nimfe Endeide, kralj Mirmidonaca. Podrijetlom s Egine. Prognan nakon što je s bratom Telamonom ubio polubrata Foka, nastanio se u Ftiji u Tesaliji i oženio tamošnju princezu. S bratom je sudjelovao u pohodu Argonauta i u lovu na kalidonskoga vepra. Na gori Pelionu se, nakon što mu se prva žena ubila, oženio nerejidom Tetidom. Njihov je pir glasovit po tome što je Erida na njemu bacila zlatnu jabuku među božice Atenu, Heru i Afroditu. S Tetidom je imao sina Ahileja, kojega je dao na odgoj kentauru Hironu. Pojedine su etape njegova života u mitologiji prikazane na više različitih, često nesukladnih načina. Pojavljuje se kao lik u Euripidovoj tragediji Andromaha, a Sofoklova tragedija Pelej nije sačuvana. Vjenčanje Peleja i Tetide bilo je čest motiv u europskom slikarstvu (npr. Rubens, Cornelis van Haarlem, Jan Bruegel).
