Sjeverni morski put, morski plovidbeni put kroz Arktički ocean, duž sjeverne obale Europe i Azije; najkraća je veza između Atlantskog i Tihog oceana. Od zapada prema istoku prolazi Barentsovim, Karskim, Laptevskim, Istočnosibirskim i Čukotskim morem. Već od XVI. st. vladao je velik interes Europljana i Rusije za pronalazak morskog (trgovačkog) puta preko polarnih krajeva prema istoku, duž arktičke obale Azije, do kineskih i indijskih luka, koji je nazivan Sjeveroistočni prolaz (duž arktičke obale Sjeverne Amerike plovi se iz Europe Sjeverozapadnim prolazom). Cijelim prolazom prvi je prošao Adolf Erik Nordenskiöld brodom Vega 1878–79. Sovjetski Savez 1920-ih i 1930-ih počinje razvijati morski put kao plovidbeni trgovački put u ljetnim mjesecima pod imenom Sjeverni morski put (dionica od Karskih vrata do Beringova prolaza, bez Barentsovog mora; duljina 5600 km); ledolomac Sibirjakov prošao je cijelim prolazom (Barentsovo more – Tihi ocean) 1932., a ledolomac Litke (s istoka na zapad) 1934. Budući da se velikim dijelom poklapaju, rusko ime Sjeverni morski put uvriježilo se u novije doba za cijeli Sjeveroistočni prolaz. Otvaranjem Sjevernoga morskog puta do tada izolirana arktička obala Sibira uključena je u gospodarstvo Rusije (izvoz ruda, drva i krzna). Duž obale i na ušćima rijeka razvila su se mnoga lučka naselja (Murmansk, Dudinka, Hatanga, Tiksi, Pevek, Dikson, Igarka, Narjan-Mar i dr.). Otkrićem bogatih ležišta nafte i prirodnoga plina uz obalu i u podmorju Arktičkoga oceana, javila se potreba za izgradnjom suvremenih LNG terminala (Sabetta) i rafinerija. Plovidba se odvija uglavnom uz pomoć ledolomaca (od 1959. u upotrebi su ledolomci na nuklearni pogon); bez ledolomaca može se ploviti ljeti (od dva do četiri mjeseca). Unatoč zaleđenosti većim dijelom godine (osim Barentsovog mora), ima veliku prometnu važnost jer znatno skraćuje duljinu i cijenu plovidbe između europskih i azijskih luka u odnosu na plovidbu kroz Sueski kanal (udaljenost od Murmanska do Yokohame iznosi Sjevernim morskim putem 10 686 km, a kroz Sueski kanal 23780 km). Plovidba se intenzivirala početkom XXI. st. (ubrzano topljenje arktičkoga ledenog pokrova u posljednjem desetljeću olakšava plovidbu, naročito u ljetnim mjesecima); 2006. prevezeno je ovim putem 3,1 milijun tona tereta, a 2024. godine 37,9 milijuna tona.
