Skinner [ski'nəɹ], Burrhus Frederic, američki psiholog (Susquehanna, Pennsylvania, 20. III. 1904 – Cambridge, Massachusetts, 18. VIII. 1990). Završio je studij engleske književnosti na koledžu Hamilton u New Yorku 1926., a na Harvardovu sveučilištu doktorirao je iz psihologije 1931. te ondje bio istraživač do 1936. Potom je predavao na sveučilištima Minnesota u Minneapolisu od 1936. i Indiana u Bloomingtonu od 1945., a 1948–74. bio je profesor na Harvardu. Bavio se eksperimentalnom psihologijom, posebice učenjem i ponašanjem životinja, te je znatno pridonio razvoju i dominaciji biheviorizma polovicom XX. stoljeća. Zastupao je tzv. radikalni biheviorizam. Ponašanje je istraživao uglavnom kroz uvjetovanje, a najpoznatiji je po operantnom uvjetovanju (koje se naziva i instrumentalno uvjetovanje). U svojim je istraživanjima, temeljenima pretežno na eksperimentima Ivana Petroviča Pavlova i Edwarda Leeja Thorndikea, dokazao da se svako ponašanje može kontrolirati prirodom posljedica koje slijede nakon tog ponašanja. Smatrao je da se ponašanje podložno operantnom uvjetovanju isprva javlja slučajno, u biheviorizam je uveo tročlanu vezu podražaj – ponašanje – posljedica, a bavio se i razjašnjavanjem složenih ponašanja. U svrhu istraživanja operantnog uvjetovanja na štakorima, izgradio je poseban kavez poznat pod nazivom Skinnerova kutija, te učio životinje da stiskanjem poluge mogu dobiti hranu, koja je potkrjepljivala ponašanje štakora. Skinner se zauzimao za uvođenje programiranog učenja s pomoću računala. Važnija su mu djela Verbalno ponašanje (Verbal Behavior, 1957) i Znanost i ljudsko ponašanje (Science and Human Behavior, 1953), a u izdanjima Walden Dva (Walden Two, 1948) i Izvan slobode i dostojanstva (Beyond Freedom and Dignity, 1971) iznio je ideje o uporabi socijalnog planiranja, operantnog uvjetovanja te znanosti i moderne tehnologije za razvoj društva. Utjecaj njegova istraživačkoga rada i danas je prisutan u području obrazovanja, psihoterapije i treninga životinja. Bio je član Nacionalne akademije znanosti SAD-a od 1950. i Američke akademije umjetnosti i znanosti od 1952. Dobitnik je Nacionalne medalje za znanost 1969. i nagrade za životno djelo Američkoga psihološkoga udruženja (APA) 1990.
