aktinobakterije (aktino- + bakterije) (Actinobacteria), velika skupina Gram-pozitivnih bakterija, uglavnom štapićasta oblika, osobito raširenih u tlu, gdje čine približno 50% svih mikroorganizama. Kako imaju slabije ili jače izražen micelij, prije su bile uvrštavane među gljive (»zrakaste gljive«) i nosile naziv aktinomiceti (aktino- + grč. μύϰης, mýkēs, genitiv μύϰητος, mýkētos: gljiva) (Actinomycetales). Koljeno Actinobacteria sadržava približno 15 rodova (npr. Actinomyces, Bifidobacterium, Cutibacterium, Mobiluncus, Propionibacterium, Streptomyces i dr.), dok drugu filogenetsku skupinu Gram-pozitivnih štapićastih bakterija čine pripadnici koljena Firmicutes s približno 20 rodova od kojih je najpoznatiji Lactobacillus.
Nemaju pravu jezgru ni mitohondrije, ali imaju staničnu stijenku te izrazito visok sadržaj nukleotida gvanina i citozina (> 55%) u molekulama DNA. Skupljene u kolonije, aktinobakterije čine praškaste površine nepravilne konfiguracije te grudičaste ili glatke površine, često raznoliko pigmentirane. Najveći broj vrsta tipični su stanovnici tla, a karakterističan miris, koji se širi iz brazda netom razgrnute zemlje, potječe od njihovih specifičnih mirisnih tvari (npr. geosmina). Nalaze se i u morskim pelagičkim ekosustavima (pelagijal), ali njihova brojnost ondje nije toliko velika kao u slatkim vodama ili u tlu. Neke se od njih mogu uzgajati u kulturi, pokazuju sposobnost razgradnje različitih spojeva (poput agara, celuloze, hitina i ugljikovodika) te su važan izvor izvanstaničnih hidrolitičkih enzima.
Aktinobakterije su fakultativni do striktni anaerobni organizmi, većinom saprofiti, neki su patogeni za biljke (npr. krumpir), čovjeka i životinje (Actinomyces izraelii, Actinomyces bovis, Actinomyces bandetii) te izazivaju bolesti (aktinomikoze). Vrlo su patogene i opasne vrste Mycobacterium tuberculosis, koja izaziva tuberkulozu, i Mycobacterium leprae, uzročnik lepre (obje iz roda Mycobacterium). Vrstama je osobito bogat rod Streptomyces (približno 700). Aktinobakterije predstavljaju najveću skupinu prirodnih proizvođača antibiotika: primjerice, Streptomyces griseus luči streptomicin, Streptomyces aureofaciens (Kitasatospora aureofaciens) klortetraciklin, Streptomyces venezuelae kloramfenikol, Streptomyces rimosus oksitetraciklin (tetraciklini), a Streptomyces fradiae neomicin.
