ekološka psihologija

ekološka psihologija, grana psihologije koja proučava ulogu interpersonalne, društvene i fizičke okoline, tj. ukupni kontekst u kojem se čovjek razvija i djeluje, na njegovo doživljavanje i ponašanje. Pristup joj je izrazito holistički, a istraživanja se provode u prirodnim uvjetima. Prvi je spominje Kurt Lewin, pod nazivom psihološka ekologija, namjeravajući prebaciti fokus s pojedinca i njegovih mentalnih procesa na odnos kakav ima s okolinom, odnosno psihološke i nepsihološke čimbenike. Znatnije se razvijala tijekom 1960-ih i 1970-ih, a tadašnje je glavne suprotstavljene smjerove (biheviorizam i kognitivna psihologija) postavila kao komplementarne. Neki ju smatraju prethodnicom okolišne psihologije.