konzerva (srednjovj. lat. conserva: slatki pripravak od voća, cvijeća ili bilja, od lat. conservare: sačuvati, održati), vrsta ambalaže, posuda od stakla ili, najčešće, metala (limenka; → bijeli lim) u kojoj je hrana (npr. riba, meso, pašteta, voće, povrće, gotova jela) ili neka druga lako kvarljiva tvar hermetički zatvorena i konzervirana termičkom sterilizacijom ili pasterizacijom kako bi joj se produljila trajnost. Još u antičko doba rabile su se staklene ili glinene posude (amfore) dobro zatvorene voskom ili od srednjega vijeka voštanim papirom za čuvanje i transport različitih tekućih i krutih proizvoda, ponajviše vina, ulja i začina. Početkom XIX. st. francuski slastičar i kuhar Nicolas Appert (→ apertizacija) otvorio je u Massyju prvu tvornicu konzervi – staklene boce široka grla punio je različitim vrstama hrane, zatvarao ih plutenim čepom i omotane platnom uranjao u kipuću vodu (poslije je rabio autoklav) te potom kuhao određeno vrijeme. Engleski trgovac Peter Durand (1766–1822) patentirao je 1810. postupak za konzerviranje hrane i drugih kvarljivih proizvoda uporabom posuda od stakla, keramike i različitih metala, među ostalim i od pokositrenoga čeličnoga lima – limenki. Patent je 1812. prodao engleskim inženjerima i poduzetnicima Johnu Hallu (1765–1836) i Bryanu Donkinu (1768–1855) koji su s Johnom Gambleom 1813. u Bermondseyu otvorili prvu tvornicu konzervirane hrane u limenkama. U drugoj polovici XX. st. bijeli se lim, do tada glavni materijal za izradbu konzervi, sve češće zamjenjuje čeličnim limovima premazanima antikorozivnim premazima, među ostalim i epoksidnim smolama na bazi bisfenola A (BPA). Zbog kontroverzi o njegovu djelovanju kao endokrinog disruptora, većina ga je proizvođača konzervi (90 do 95%) između 2008. i 2019. zamijenila drugim polimernim antikorozivnim premazima, a čelični limovi sve se češće zamjenjuju aluminijem te polimernim i mekim (fleksibilnim) materijalima (laminat). (→ konzerviranje hrane)
