prijelazni elementi, kemijski elementi u skupinama 3–11 (ponekad se ubraja i 12. skupina) periodnoga sustava elemenata, odnosno oni koji čine prijelaz između njegove lijeve i desne strane i popunjavaju unutarnje podljuske d i f (→ elektronska konfiguracija). U prijelazne elemente svrstavaju se elementi rednih brojeva 21–29 (skandij do bakar), 39–47 (itrij do srebro), 57–79 (lantan do zlato) i 89–111 (aktinij do rendgenij), a u širem smislu još i cink, kadmij, živa i kopernicij. U to su, dakle, uključeni i lantanoidi i aktinoidi, koji se zajednički nazivaju unutrašnjim prijelaznim elementima. Prema užoj definiciji Međunarodne unije za čistu i primijenjenu kemiju (engl. International Union of Pure and Applied Chemistry, akronim IUPAC), to su kemijski elementi atomi kojih imaju djelomično popunjenu podljusku d ili mogu stvarati katione s djelomično popunjenom podljuskom d. Time su isključeni cink, kadmij, živa i kopernicij koji imaju elektronsku konfiguraciju d10.
U elementarnom su stanju metali i izrazitih su metalnih svojstava; među njima se nalaze i najvažniji tehnički metali, primjerice željezo. Osim rijetkih iznimaka kao što su krom i bakar u četvrtoj periodi, većina kemijskih elemenata prijelazne serije sadržava po dva elektrona u posljednjem energijskom stanju što daje najčešći oksidacijski broj +2. Odlikuje ih velika gustoća i tvrdoća te visoko talište koji rastu slijeva nadesno u periodnome sustavu elemenata. Većina spojeva prijelaznih metala paramagnetična je i obojena. Mogu stvarati mnogobrojne koordinacijske spojeve, odnosno spojeve u kojima je koordinacijski broj središnjega metalnog kationa veći od oksidacijskoga broja metala u spoju. Spojevi prijelaznih metala nalaze se u hemoglobinu (željezo), vitaminu B12 (kobalt), gadolinij se rabi kao pojačivač kontrasta u nuklearnoj magnetskoj rezonanciji, rabe se kao lijekovi (cisplatin, auranofin), a neki se nalaze u otrovima (primjerice vanadij u amavadinu).
