terpeni (prema terpentin), hlapljivi nezasićeni ugljikovodici ili oksidirani derivati ugljikovodika ugodna mirisa građeni od niza izoprenskih jedinica, CH2=C(CH3)–CH=CH2 (2-metil-1,3-butadien), koje mogu biti vezane ravnolančano ili tako da tvore prsten. Poznato je približno 30 000 terpena. Hemiterpeni sadržavaju jednu izoprensku jedinicu, monoterpeni sadržavaju dvije izoprenske jedinice (C10H16), seskviterpeni tri (C15H24), diterpeni četiri (C20H32), politerpeni više od osam, itd. Svaka se skupina dodatno dijeli u podskupine prema broju prstenova koji se nalaze u molekuli. Aciklički terpeni nemaju prstenastu strukturu, dok monociklički terpeni sadržavaju jedan prsten. Biciklički terpeni sadržavaju dva, triciklički tri, tetraciklički četiri prstena, itd. Monoterpeni, seskviterpeni, diterpeni i terpenoidi nalaze se u mnogobrojnim eteričnim uljima. Primjerice aciklički monoterpen mircen (C10H16) iz eterična ulja lovora, hmelja ili konoplje sastoji se od dvije izoprenske jedinice, upravo kao i ciklički monoterpen limonen (C10H15) iz eterična ulja citrusa i ružmarinova eterična ulja. Zingiberen (C15H24) iz đumbirova eterična ulja sadržava tri izoprenske jedinice. U terpene se ubrajaju vitamini A, E i K, karotenoidi s osam izoprenskih jedinica te sastojak klorofila fitol koji ima četiri izoprenske jedinice. Od politerpena s više od 40 ugljikovih atoma (više od osam izoprenskih jedinica) najpoznatiji je prirodni kaučuk sastavljen od 1500 do 15 000 izoprenskih jedinica.
Terpeni su podložni različitim kemijskim reakcijama, među kojima su ciklizacija, hidrogenacija, oksidacija, esterifikacija i druge. Strukturna raznolikost terpena podrazumijeva raznolikost funkcijskih skupina koje mogu sadržavati. Ovisno o funkcijskoj skupini, terpeni su ugljikovodici, alkoholi (primjerice geraniol, mentol, nerol), fenoli, aldehidi (primjerice citronelal), ketoni, kiseline i esteri. U širem smislu, terpeni obuhvaćaju i više polimere i od terpena izvedene spojeve koji sadržavaju kisik (terpenoidi). Iako postoji velika raznovrsnost u njihovu sastavu i ulozi, terpeni imaju zajedničko biosintetsko podrijetlo iz difosfatnih (pirofosfatnih) estera izoprenskih jedinica. Biosinteza svih terpena odvija se iz osnovnog prekursora izopentenil-pirofosfata (IPP) i njegova izomera dimetilalil-difosfata kondenzacijom kojega nastaju linearni izoprenilni prekursori mnogo duljih lanaca. IPP nastaje na dva načina, ili u kloroplastu, pri čem nastaju hlapljiviji monoterpeni i diterpeni, ili se proizvodi u citosolu biosintetskim putom mevalonske kiseline pri čem nastaju seskviterpeni. Građu pravilnih terpena predložio je 1881. Otto Wallach. Lavoslav Ružička istraživao je mnogobrojne terpenske spojeve i većem je broju odredio konfiguracije i strukture. Ustanovio je da se raspored skupina po pet ugljikovih atoma može povezati sa strukturom izoprena i primijenio je na njih izoprensko pravilo prema kojem su izoprenske jedinice u molekulama terpena poredane na način glava na rep. Ružičkino biogenetsko izoprensko pravilo počiva na usklađenosti reakcija tijekom hipotetičke biogeneze terpena s općim načelima organske kemije, a ne na analizi pojedinih struktura, jer na konačno oblikovanje molekule terpena utječe ciklizacija i pregradnja. Za istraživanja polimetilena i politerpena Ružička je dobio 1939. s njemačkim kemičarom Adolfom Friedrichom Johannom Butenandtom Nobelovu nagradu za kemiju.
