Sigismund I. Stari, poljski kralj od 1506 (Krakov, 1. I. 1467 – Krakov, 1. IV. 1548). Sin Kazimira IV. Jagelovića i Elizabete Habsburg. God. 1499. bio je izabran za lit. velikoga kneza, a 1504. za upravitelja Šleske. Vodio je nekoliko ratova protiv Rusa, Moldavaca, Njemačkoga viteškog reda i Tatara. God. 1515. sklopio je savez s Habsburgovcima, a 1525. predao je nećaku Albrechtu Hohenzollernu, posljednjemu velikomu meštru Njemačkoga viteškog reda, vojvodstvo Prusku kao svjetovni, a ne više kao crkv. feud. U svojem drugom braku Sigismund je bio oženjen Bonom Sforzom, koja je dovela u Poljsku niz tal. umjetnika. Tako je Sigismundov dvor postao žarište iz kojega se širila renesansa po cijeloj zemlji (tzv. zlatno doba Poljske). Uspio je barem privremeno učvrstiti kralj. vlast te suzbiti reformaciju.
