Konstantin III. Heraklije (grčki Ἡραϰλεῖος Κωνσταντῖνος, Hērakleῖos Kōnstantĩnos), bizantski (istočnorimski) car (?, 3. V. 612 – Halkedon, između 24. i 26. V. 641). Sin Heraklija I. i prve mu supruge Fabije Eudokije. Za augusta i suvladara okrunjen je 613. Početkom 641., nakon očeve smrti, naslijedio je prijestolje s polubratom Heraklonom (Heraklijem II.), ali je Martina, udovica Heraklija I., prema carevoj oporuci dobila status »majke i carice«, što je izazvalo široko nezadovoljstvo aristokracije i naroda. Stoga je Martina formalno odstupila, iako je kao regentica malodobnog Heraklone zadržala stvarnu vlast. To je ubrzo dovelo do podjele na dva suprotstavljena tabora. Za kratke vladavine Konstantin se posvetio planiranju obrane Egipta, koji je od 639. bio izložen arapskom osvajanju. Iznenadna Konstantinova smrt, vjerojatno od tuberkuloze, potaknula je glasine o trovanju povećavši nepovjerenje prema Martini, što je ubrzo dovelo do prevrata nakon kojeg je njegov sin Konstans II. došao na prijestolje.
