Radcliffe-Brown [ræ'dklif brạun], Alfred (Reginald), britanski antropolog (Birmingham, 17. I. 1881 – London, 24. X. 1955). Diplomirao je psihologiju, filozofiju i ekonomiju na koledžu Trinity u Cambridgeu (1905), gdje je 1909. doktorirao antropologiju radom o materijalnoj kulturi tradicionalnih društava. Predavao je i bio pročelnik novoosnovanih katedri za socijalnu antropologiju na sveučilištima Cape Town (1921–26), Sydney (1926–31), Chicago (1931–37) i Oxford (1937–46). Član Kraljevskog antropološkog društva od 1909 (predsjednik 1940–42), 1937. osnovao je Institut za socijalnu antropologiju na Oxfordu. Učenik Alfreda Corta Haddona, uz Bronisława Malinowskoga začetnik je strukturno-funkcionalističkoga pristupa koji je obilježio britansku socijalnu antropologiju do druge polovice XX. st. Pod utjecajem pozitivizma u društvenim znanostima, socijalnu antropologiju koncipirao je kao granu komparativne sociologije koja se temelji na poredbenoj metodi, sinkronijskom pristupu i terenskom radu, a bavi se izučavanjem pravilnosti i općih zakonitosti ljudskog društva. Strukturni funkcionalizam, kao teorijsku paradigmu takve koncepcije socijalne antropologije, razvio je pod utjecajem organske analogije društva Herberta Spencera i sociološkog pristupa Émilea Durkheima, poglavito njegove koncepcije društvene solidarnosti. Društvo kao jedinicu analize koncipirao je kao homeostatički strukturni sustav koji se sastoji od mreža struktura i institucija kojima je svrha održavanje ravnoteže, kohezije i solidarnosti cjeline tzv. društvenog organizma. Društvene strukture, kao temeljne jedinice usporedbe, definirao je kao složene mreže odnosa udruživanja među pojedincima koje su empirijski spoznatljive. Kulturu je koncipirao kao navike, običaje i mentalitet zajednice kojima je svrha osigurati djelovanje pojedinaca u korist kolektiva i poticanje suradnje između pojedinaca, skupina i institucija, držeći kako je funkcija kulturnih institucija zadovoljavanje potreba društva, a ne pojedinaca. Utjecao je na više istaknutih antropologa (Meyer Fortes, Max Gluckman, Edward Evans-Pritchard, Sol Tax, W. Lloyd Warner, Fred Eggan, C. Lévi-Strauss) i sociologa (Talcott Parsons, Robert K. Merton, Niklas Luhmann), ponajprije na teorijskome planu. Na temelju terenskih istraživanja koja je provodio na Andamanskom otočju (1906–08) i u Australiji (1910–12) nastale su etnografije Andamanski otočani (The Andaman Islanders, 1922) i Društvena organizacija australskih plemena (The Social Organisation of Australian Tribes, 1931), u kojima je klasifikacijskim pristupom i analizom društvene organizacije Andamanaca i australskih Aboridžina razradio i primijenio strukturno-funkcionalistički pristup i teoriju, te zbirke teorijskih eseja i članaka Struktura i funkcija u primitivnom društvu (Structure and Function in Primitive Society, 1952) i Metoda u socijalnoj antropologiji (Method in Social Anthropology, 1958).