pliocen (grč. πλείων, pleíōn: više + -cen), u geološkoj kronologiji Zemlje, neogenska epoha, nakon miocena i prije prve kvartarske epohe pleistocena (od prije 5,33 do prije 2,58 milijuna godina; → kronostratigrafija). Započinje blizu razine nestanka vapnenačkog nanofosila Triquetrorhabdulus rugosus te prvom pojavom Ceratolithus actus, a završava nakon razine nestanka vapnenačkog nanofosila Discoaster brouweri i planktonske foraminifere Globigerionides extremus te prve pojave vapnenačkog nanofosila medium Gephyrocapsa spp.
Tijekom pliocena povezale su se Južna i Sjeverna Amerika, kolizijom Afrike i Europe formiralo se Sredozemno more, a promjenom razine mora uspostavila se kopnena veza između Aljaske i Azije. Kolizijom Indije i Azije u pliocenu se i dalje formirala Himalaja. Klima je postala hladnija, s manje vlage, sezonska, slična današnjoj. Reducirala je tropske vrste, raširile su se listopadne šume, a crnogorica i tundra prekrivale su veći dio kopnenih masa na sjeveru.
Kontinentalna i morska fauna bila je u osnovi moderna, samo primitivnija. Mastodonti su prošli veliku evolucijsku diversifikaciju, a razvili su se mnogi varijantni oblici, prilagođeni različitim ekološkim okruženjima. U Sjevernoj Americi, nosorozi su izumrli. Deve su bile mnogobrojne i raznolike, kao i konji. Kopnena veza između Sjeverne i Južne Amerike uspostavljena prije 3,5 milijuna godina omogućila je da se mnogobrojni kopneni sisavci, uključujući ljenivce, gliptodonte, pasance, oposume i dikobraze, pojave u kasnopliocenskim fosilnim zapisima Sjeverne Amerike. Napredniji primati nastavili su evoluirati. Pojavili su se prvi hominidi australopiteki. Vjeruje se kako se nagli porast evolucijskih promjena i diversifikacije kod primata, kao i kod drugih afričkih sisavaca, dogodio prije približno 2,5 milijuna godina, blizu granice pliocena i pleistocena. Morska fauna (uključujući koralje, grabežljive puževe i dr.) u zapadnom Atlantiku i Karipskome moru prošla je kroz razdoblje tranzicije tijekom kasnoga pliocena, pri čemu su mnogi oblici izumrli, a drugi su se prvi put pojavili. Te promjene pripisuju se varijacijama u temperaturi i zalihama oceanskih hranjivih tvari.
U Panonskom bazenu, koji je obuhvaćao sjeverne krajeve Hrvatske, tijekom pliocena taložili su se pretežno lapori s kongerijama (Congeria), te pijesci s paludinama (Viviparus; → paludinski slojevi). Unutar pliocenskih naslaga ležišta su nafte (Ivanić-Grad, Gojlo) i lignita (Ivanec, Lepavina, Konjščina) u Hrvatskoj.
