prigušenje (atenuacija), pojava smanjenja amplitude titranja ili valova koja nastaje zbog postupnoga gubitka (disipacije) energije pri mehaničkom ili električnom titranju (npr. zbog trenja ili električnoga otpora) ili pri prijenosu mehaničkih ili elektromagnetskih valova kroz različite medije ili optička sredstva ili prolaskom kroz uređaje. Prigušenje može biti slabo (npr. titranje žice glazbenoga instrumenta, zvuk u zraku, svjetlost u optičkom vlaknu) ili jako (npr. titranje amortizera u automobilu, zvuk u pjeni, svjetlost u magli). Opisuje se koeficijentom prigušenja (brzina opadanja amplitude), faktorom dobrote i drugim fizikalnim veličinama kojima se opisuju titraji ili valovi (električni napon i električna struja, jakost potresnoga vala, jakost zvuka, jakost zračenja itd.).
Ovisno o primjeni, prigušenje se može umjetno povećati ili smanjiti. Primjerice, za povećanje prigušenja zvuka u zgradama rabi se zvučna izolacija, za povećanje prigušenja svjetlosti rabe se zatamnjena stakla (npr. sunčane naočale), rendgenskoga zračenja olovne ploče ili pregače, signala prigušivači ili prigušnice itd. Prigušenje se nastoji smanjiti u satnim mehanizmima, glazbenim instrumentima, pri prijenosu elektromagnetskih signala na velike udaljenosti.
