rezonator (njem. Resonator, prema lat. resonare: odjekivati).
1. Uređaj koji se podražajima rezonantne frekvencije može dovesti u titranje velikom amplitudom ili općenito u neko pobuđeno stanje (→ rezonancija). Omogućuje stabilno titranje u uskom području frekvencija i može se rabiti za mjerenje vremena (npr. kvarcni kristal u ručnim satovima titra na frekvenciji 32 768 Hz), filtriranje signala, proizvodnju zvuka, spektralnu analizu valova (npr. Helmholtzov rezonator za analizu valova zvuka) i određivanje vlastitih frekvencija građevinskih konstrukcija (npr. za seizmičku izolaciju zgrada).
Optički rezonator je sustav zrcala u laseru unutar kojega nastaje svjetlosni stojni val. U maseru rezonator je metalna šupljina koja omogućuje refleksiju, pojačavanje i održavanje mikrovalova rezonantne frekvencije.
2. U glazbi, tijelo ili dio tijela glazbenog instrumenta unutar kojega se složenim akustičkim procesima nastavlja tvorba zvuka, dajući mu svojstva specifična za taj instrument. Izradba rezonatora osobito je usavršena kod gudaćih glazbala.
3. U akustičnoj fonetici rezonator je omeđen prostor u kojem »odzvanja« glas, npr. samo usna šupljina ili pak usna i nosna šupljina zajedno.
