struka(e): fizika

scintilacijsko brojilo, detektor ionizirajućega zračenja koji se temelji na scintilaciji (svjetlucanju) kristala izloženoga ionizirajućem zračenju. Iako je scintilacijsko brojilo u svojem primitivnom obliku (zaslon pokriven slojem cinkova sulfida) bilo poznato od 1903. pod nazivom spintariskop, njegova široka upotreba i razvoj datiraju od 1947. Glavni dio brojila čine scintilacijski kristal i fotomultiplikator. Ionizirajuće zračenje u kristalu izaziva scintilaciju. Intenzitet nastale svjetlosti razmjeran je energiji koju zračenje izgubi u kristalu. Svjetlost iz scintilacijskoga kristala fotoelektričnim efektom pobuđuje elektrone fotoosjetljive katode (aktivira fotomultiplikator). Nastali se električni impuls preko katodnoga sljedila i pojačala vodi u detektor ili analizator. Kao scintilacijski kristali najčešće se upotrebljavaju alkalijski halogenidi (jodidi cezija i natrija) aktivirani talijem. Danas su scintilacijska brojila potisnule druge vrste detektora, koji se uglavnom zasnivaju na poluvodičkim materijalima.

Citiranje:

scintilacijsko brojilo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 15.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/scintilacijsko-brojilo>.