teorija inflacije (kozmička inflacija), teorijski fizikalni i kozmološki model kojim se u prvim trenutcima velikoga praska predviđa kratka faza inflacijskoga (eksponencijalnoga, iznimno brzoga) širenja svemira. Započinje 10–36 s, neposredno nakon odvajanja jakog međudjelovanja, i traje do 10–32 s od početnoga trenutka. Nakon razdoblja inflacijskoga širenja svemir se širi i dalje, ali puno sporije. Objašnjava zašto je svemir izotropan i homogen i kako su nastale početne nepravilnosti koje su poslije postale galaktike.
Teoriju inflacije razvili su potkraj 1970-ih i početkom 1980-ih Alan Harvey Guth, ruski astrofizičar Aleksej Aleksandrovič Starobinski (r. 1948) i rusko-američki teorijski fizičar Andrej Dmitrijevič Linde (r. 1948). Budući da je niz predviđanja teorije inflacije potvrđen promatranjem, npr. mjerenjima koja su izvele svemirske letjelice COBE (Cosmic Background Explorer) 1992. i WMAP (Wilkinson Microwave Anisotropy Probe) 2008., inflacijsku paradigmu prihvaća većina fizičara.
