Weber-Fechnerov zakon [ve:'bəɹ fε'nəɹ~], čest naziv za Weberov odnosno Fechnerov zakon, zakon u području psihologije osjeta i percepcije prema kojem je relativni diferencijalni limen (ili prag) konstantan, što znači da se diferencijalni limen (najmanja zamjetljiva razlika između dva osjetna podražaja, npr. dva svjetla, dva zvuka, dva dodira, dvije težine itd.) povećava kako se povećava razina podraživanja, odnosno da je osjetljivost senzornoga sustava na promjene u intenzitetu podražaja to manja što je vrijednost podražaja veća. Primjerice, ako prostoriju osvjetljava samo jedna žarulja određene jakosti, dovoljno je dodati još samo jednu žarulju kako bi se vidljivo povećala osvijetljenost, ali ako prostoriju osvjetljava pet ili više žarulja iste jakosti kao u prethodnom slučaju, trebat će dodati dvije ili više novih žarulja kako bi se svjetlo u prostoriji vidljivo povećalo. Otkrio ga je i opisao Ernst Heinrich Weber, a matematički izrazio Gustav Theodor Fechner (koji ga je nazvao Weberovim zakonom) i također pokazao da taj odnos nije proporcionalan kao što je pretpostavio Weber, već logaritamski. U kasnijim istraživanjima utvrđeno je da odnos ne vrijedi za vrlo slabe i vrlo jake podražaje, nego samo u rasponu srednjih intenzitetnih razina.
