elektronska cijev, elektronički element u kojem se prolazak električne struje u vakuumu ili plinu pod sniženim tlakom unutar cijevi ili balona, većinom od stakla ostvaruje strujanjem elektrona. Izvor je elektrona katoda, negativna elektroda užarena električnom strujom. Od katode snop elektrona struji do pozitivne elektrode, anode. Najjednostavnija je elektronska cijev dioda, koja se sastoji samo od katode i anode, a može ispravljati izmjeničnu struju tako što ju propušta u jednom smjeru a ne propušta u drugom smjeru. U triodi se između katode i anode nalazi rešetka. Mala promjena električnoga napona između katode i rešetke uzrokuje veliku promjenu jakosti električne struje između katode i anode, čime se signali dovedeni na katodu mogu bitno pojačati. Elektronska je cijev s četiri elektrode tetroda, s pet pentoda itd. U složenim elektronskim cijevima, kakva je i katodna cijev, snopom elektrona upravlja se s pomoću električnoga ili magnetskoga polja.
Zahvaljujući elektronskoj cijevi razvila se radiotehnika, mjerna, industrijska i medicinska elektronika, elektroakustika i dr. Poluvodička je tehnologija 1960-ih u elektroniku uvela prikladnije poluvodičke elektroničke elemente pa su jednostavne elektronske cijevi istisnute iz uporabe. (→ elektronika)