TRAŽI DALJE:
STRUKE:

korelacija

korelacija (srednjovj. lat. correlatio: suodnos).

1. Odnos između dvaju relata (veličina-vektora, promjenljivih pojava i svojstava itd.), kod kojega jedan relat pokazuje pravilnu suvislost s drugim (ta suvislost ne mora biti uzročna zavisnost). Tako, npr., postoji korelacija između vlažnosti tla i rasta biljaka, potražnje neke robe i njezine cijene, inteligencije učenika i njegova uspjeha u školi i sl. Korelacija ne mora uvijek biti paralelna, tj. kvantitativno mijenjanje jednoga relata ne mora se odražavati u istosmislenome kvantitativnome mijenjanju drugog relata. Korelacija se naziva pozitivnom ako kvantitativnom porastu jednog relata pravilno odgovara porast drugoga, a negativnom ako porastu jednog relata odgovara smanjivanje drugoga.

2. U filozofiji, međusobni odnos dvaju članova relacije (subjekt–objekt, čovjek–Bog, Bog–priroda itd.) koji se nazivaju relati. Korelacija se razlikuje od odnosa po tome što relati stoje u odnosu uzajamnosti, tj. »predmet« spoznaje ne može biti spoznat u svojoj posebičnosti ako subjekt ne dopusti da način spoznavanja bude određen samim tim predmetom (H. Cohen). Tako npr. iz korelacije među ljudima nastaje viša odredba zajedništva bližnjih. U logici, kao korelacija označava se odnos dvaju izomorfnih sklopova: ako nekom zakonitom promjenom strukture jedan sklop postane jednako oblikovan kao neki drugi, onda su ti sklopovi korelativni, a sama zakonita promjena strukture naziva se korelator (W. Burkamp). U fenomenologijskoj filozofiji E. Husserla analiza korelacije najprije ispituje odnos stvari i zamjedbe stvari, a potom odnos mišljevine (noema) i mišljenja (noesis), u kojem se uspostavlja čista transcendentalna korelacija, u kojoj se pak stvar očituje svijesti u svojoj nepromjenljivoj strukturi. Time se dolazi do korelacijskog apriorija, tj. do zajedničkoga temelja svih načina spoznavanja jednoga regiona predmetâ i njihovih bitnih korelacija.

3. U biologiji, uzajamna ovisnost i međusobna povezanost stanica ili organa nekog organizma; zbog promjena jednog organa mijenja se do neke mjere i drugi organ.

4. U statistici, ovisnost između statističkih varijabla; kod linearne korelacije jakost korelacije izražena je koeficijentom r, koji može imati vrijednosti između +1 i –1. Koeficijent korelacije jednak je +1 kada postoji funkcionalna ovisnost između obiju varijabla u obliku upravne razmjernosti, tj. kada je vjerojatnost da određenoj vrijednosti jedne varijable odgovara određena vrijednost druge varijable jednaka 1; r = 0 kada je navedena vjerojatnost jednaka 0, tj. kada nema nikakve ovisnosti između varijabla; r = –1 kada je navedena vjerojatnost opet jednaka 1, ali je ovisnost u obliku obrnute razmjernosti; a –1 < r < 1 znači da je korelacija više ili manje jaka, tj. da je vjerojatnost da će određenoj vrijednosti jedne varijable odgovarati određena vrijednost druge varijable (prema pravcu korelacije) više ili manje velika. Korelacija je nelinearna kada prosjeci vrijednosti jedne varijable za određene vrijednosti druge varijable nisu u linearnoj, nego u nekoj drugoj ovisnosti o toj drugoj varijabli; tada za karakterizaciju jakosti korelacije postoje drugi koeficijenti.

5. U geometriji je korelacija takvo obostrano jednoznačno preslikavanje ravnine R na ravninu koje točke T (odn. pravce p) u R preslikava u pravce t (odn. točke P) u, pri čem, ako T leži na p, onda i P leži na t. Kaže se da korelacija čuva incidentnost točaka i pravaca. Korelacija u prostoru preslikava točke u ravnine, i obratno, ravnine u točke, uz očuvanje njihove incidentnosti. Korelacija je projektivno preslikavanje (→ projektivna geometrija).

6. U nazivlju i pojmovlju Praške fonološke škole (naziv je predložio R. Jakobson 1928), sustavni odnos između dvaju nizova fonema pri kojem se paralelni niz sastoji od korelativnih parova fonema koji su u međusobnoj opoziciji (oprjeci) po odsutnosti (privativno obilježje) odnosno prisutnosti određenoga glasovnog obilježja (kada je pozitivno, ono se zove oznaka korelacije, franc. marque de corrélation). Npr., nizu hrvatskih fonema /p, t, s, š, č, k/ svojstveno je da nisu zvučni, a korelativnomu nizu /b, d, z, ž, dž, g/ da uz sve značajke fonema prethodnoga niza svi oni sadrže i obilježje zvučnosti; oba niza tvore korelaciju ili korelativni niz. Korelacije tvore središnje i najkoherentnije opozicije (oprjeke) u fonološkom sustavu.

Citiranje:
korelacija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 29. 11. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=33163>.