TRAŽI DALJE:
STRUKE:

orijentacija

orijentacija (franc. orientation, od lat. oriens, genitiv orientis: istok), svojstvo nekih matematičkih objekata da im se strane mogu razlikovati u odnosu na neki drugi objekt. Npr. ravnina ima dvije strane i dvije moguće orijentacije, plohe obično imaju dvije strane, od kojih se jedna može po volji nazvati licem, a druga naličjem. Ona ploha kod koje se uspostavi to razlikovanje naziva se orijentiranom. Kod zatvorenih ploha bez samoprodiranja, koje zatvaraju neki volumen (npr. sfera), licem se obično naziva vanjska strana.

Orijentacija koordinatnoga sustava ovisi o odabiru pozitivnih dijelova koordinatnih osi. Lijevi koordinatni sustav u ravnini je onaj kojemu vrtnjom za 90 ° oko ishodišta u smjeru gibanja satnih kazaljki pozitivni dio osi x prelazi u pozitivni dio osi y, a desni koordinatni sustav vrtnjom za 90 ° oko ishodišta u suprotnom smjeru gibanja satnih kazaljki pozitivni dio osi x prelazi u pozitivni dio osi y).

Orijentacija vektora je usmjerenost dužine od početne prema završnoj točki. Orijentacija dvaju vektora je jednaka ako se vektori mogu izjednačiti množenjem pozitivnim brojem, a suprotna ako se mogu izjednačiti množenjem negativnim brojem.

Citiranje:
orijentacija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 4. 12. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=45512>.