petrokemijski proizvodi

petrokemijski proizvodi, kemijski proizvodi dobiveni od nafte i prirodnoga plina, a koji se ne rabe kao goriva ili maziva (→ petrokemija). Kao sirovine za dobivanje petrokem. proizvoda služe naftni derivati (primarni benzin, reformat-benzin i naftni plinoviti ugljikovodici), zatim metan i tzv. gazolin (smjesa nižih alkana) izdvojeni iz prirodnoga plina te plinski kondenzat (popratni proizvod pri dobivanju prirodnoga plina). Te se sirovine podvrgavaju procesima krekiranja, i to parnoga (pirolize) i katalitičkoga, zatim katalitičkoga reformiranja benzina i proizvodnje sinteznoga plina. To su toplinski i katalitički procesi kojima se razgradnjom i pregradnjom nereaktivni ili slabo reaktivni ugljikovodici pretvaraju u kemijski reaktivne, što u prvom redu uključuje prevođenje lančastih zasićenih ugljikovodika (alkani) u nezasićene (alkeni ili olefini), uz smanjenje broja ugljikovih atoma ili bez toga, te prevođenje alkana i cikloalkana u aromatske ugljikovodike.

Petrokemijski proizvodi najčešće se razvrstavaju na temeljne proizvode, međuproizvode (intermedijere) i konačne proizvode. Najvažniji su temeljni proizvodi: etilen, propilen, butilen, butadien, benzen, toluen, ksilen i sintezni plin (smjesa ugljikova monoksida i vodika). Oni su osnova za više od tri tisuće petrokem. međuproizvoda, od kojih se dobivaju praktički svi proizvodi suvremene organske kem. industrije. Temeljnim proizvodima pripadaju i neki anorganski proizvodi, posebice amonijak i čađa.

Petrokemijska je proizvodnja do II. svj. rata bila ograničena na nekoliko procesa i proizvoda, ponajviše u SAD-u, i pretežito povezana s rafinerijskom preradbom nafte. Međutim, tijekom rata proizvodnja se naglo razvila zbog velikih potreba za tim proizvodima. Razvoj je bio posebice dinamičan od 1950. do 1970., kada je time bila potisnuta karbokemijska sirovinska osnovica (ugljen, acetilen). U industrijski razvijenim zemljama 90% kem. proizvoda, mjereno financ. pokazateljima, pripada proizvodima org. kemije, a petrokemijska proizvodnja osigurava za tu djelatnost više od 98% sirovina. Danas se u svijetu godišnje proizvodi više od 650 mil. tona petrokem. proizvoda.

Razvoj hrvatske petrokemijske industrije započeo je odmah nakon II. svjetskog rata manjom proizvodnjom nekoliko vrsta polimernih materijala od uvoznih sirovina (Chromos, Zagreb). Slijedila je (1950) izgradnja postrojenja u Kaštel Sućurcu za proizvodnju monomera vinil-klorida i polimera na temelju acetilena. Poli(vinil-klorid) se od 1986. proizvodio i u Petrokemu u Zadru. Oba su postrojenja otišla u stečaj početkom 2000-ih. Prvi cjeloviti hrvatski petrokemijski kompleks, Organska kemijska industrija (OKI) u Zagrebu (sada DIOKI), započeo je proizvodnju 1963. Pirolizom benzina dobiveni su etilen, propilen i C4-ugljikovodici, a posebnim postupcima kumen, fenol, aceton i stiren. Polimerizacijom etilena i stirena proizvedeni su polietilen i polistiren. God. 1984. izgrađena je INA – Petrokemijska industrija u Omišlju na Krku (DINA, sada DIOKI) i započela je proizvodnja vinil-klorida i polietilena niske gustoće. Danas je proizvodnja obustavljena, a sudbina DIOKI-a neizvjesna. Benzen, toluen i ksileni proizvode se u rafinerijama u Rijeci i Sisku. Poliestersko vlakno na temelju poli(etilen-tereftalata) proizvodilo se u Vartilenu (Varaždin, od 1986 do stečaja 1998). Najveća postrojenja anorganske petrokemije (od 1968) smještena su u Kutini, gdje se proizvodi čađa, amonijak i urea kao temeljne sirovine za mineralna goriva. Ta se proizvodnja osniva na prirodnom plinu iz Podravine. (→ nafta; prirodni plin)

Petrokemijska proizvodnja

Temeljni proizvodi Međuproizvodi Konačni proizvodi
metan sintezni plin (ugljikov monoksid + vodik), metanol, formaldehid, amonijak, urea, octena kiselina, klorirani metani, čađa a) plastomeri: polietilen, polipropilen, polistiren, poli(vinil‑klorid), poliuretani
b) elastomeri: butadien/stiren i etilen/propilen, polibutadien, poliizobuten
c) kemijska vlakna: poli(etilen‑tereftalat), poliamidi, poliakrilonitril
d) proizvodi Fischer‑Tropschove sinteze
e) lijekovi
f) mineralna gnojiva
g) deterdženti
h) pesticidi i insekticidi
i) eksplozivi
j) otapala
k) dodatci (aditivi)
α‑olefini: etilen propilen butan* buteni butadien acetaldehid, vinil‑klorid, vinil‑acetat, etilen‑oksid, etilen‑glikol, etanol, etil‑benzen, etil‑klorid akrilonitril, propilen‑oksid, akrilna kiselina, izopropanol, epiklorhidrin anhidrid maleinske kiseline metil‑terc‑butil‑eter, terc‑butanol kloropren, heksametilendiamin
Aromati: benzen toluen ksileni cikloheksan, stiren, fenol, anilin, anhidrid maleinske kiseline diizocijanati, trinitrotoluen tereftalna kiselina, izoftalna kiselina, anhidrid ftalne kiseline

* Butan ne pripada skupini α-olefina, ali se uvijek nalazi u smjesi pri njihovu dobivanju.

Citiranje:
petrokemijski proizvodi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 13. 8. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=47966>.