Azurna obala (francuski Côte d’Azur [kọ:t dazy:'ʀ]), dio francuske sredozemne obale između Hyèresa i Mentona. Prema širim tumačenjima na zapad se prostire i do Toulona ili pak Bandola i Cassisa (gradića između Toulona i Marseillea), a prema restriktivnijima tek od Saint-Tropeza ili Cannesa prema Mentonu; obuhvaća i neposredno zaleđe. Naziv je prvi upotrijebio Stéphen Liégeard u putopisu Azurna obala (1887). Sredozemna klima i slikovitost pejzaža pogodovali su turizmu s početcima u boravcima engleskih aristokrata od sredine XVIII. st. te snažnim razvojem od druge polovice XIX. st. kada postaje prva turistička destinacija europske, napose britanske i ruske aristokracije i bogataša), isprva kao područje zimovališta, potom ljetovališta i morskih kupališta. Glasovitosti Azurne obale osobito su pridonijele mnogobrojne javne osobe koje su ondje boravile (britanski monarsi Viktorija i Eduard VII., Pablo Picasso, Henri Matisse, Jean Cocteau, Francis Scott Fitzgerald i dr.). Najpoznatija naselja su, od zapada prema istoku, Hyères, Saint-Tropez, Fréjus, Cannes, Juan-les-Pins, Antibes, Cagnes-sur-Mer, Nica, Villefranche-sur-Mer, Monte Carlo (Monako) i Menton.
