Thomson [tɔ'msən], Joseph John, engleski fizičar (Cheetham Hill, 18. XII. 1856 – Cambridge, 30. VIII. 1940). Otac Georgea Pageta Thomsona. Studirao u Manchesteru a potom u Cambridgeu, gdje je već 1880. postao članom sveučilišne uprave kao dobitnik prve nagrade za rad iz matematike, diplomirao 1883. Predavao je eksperimentalnu fiziku na Sveučilištu u Cambridgeu (od 1884). Proučavao je elektricitet i magnetizam. Dokazao je čestična svojstva katodnih zraka (snopova elektrona) i postojanje električki nabijenih čestica u atomu. Analizirajući na fotografskoj ploči tragove kanalnih zraka različitih plinova uočio je da ioni neona ostavljaju dva različita traga, što je bio važan korak u istraživanju izotopa. Utvrdio je da postoji minimalni električni naboj, koji imaju i čestice katodnih zraka i ioni, te da je masa elektrona tisuću i više puta manja od mase iona. Otkriće čestica, poslije nazvanih elektronima, prvi je put objavio u predavanjima 1897. Predložio je model atoma (1904) kojemu je atom električki pozitivno nabijena kugla promjera 10−10 m a u kugli se nalaze električki negativni elektroni promjera 10−15 m (Thomsonov model atoma). Razradio je teoriju gibanja električki nabijenih čestica u električnom i magnetskom polju, te ju primijenio za razdvajanje pojedinih vrsta iona iz smjese plinova (1907). Bio je član Royal Society od 1884, predsjednik (1915–20). Za teorijska i praktična istraživanja vodljivosti elektriciteta u plinovima dobio je Nobelovu nagradu za fiziku (1906). Glavno djelo: Vođenje elektriciteta u plinovima (Conduction of Electricity Through Gases, 1928–33). Po njem je nazvan krater na Mjesecu (Thomson).
