Vergilije Maron, Publije

ilustracija
VERGILIJE MARON, Publije

Vergilije Maron, Publije (latinski Publius Vergilius Maro [pu'bli·us wergi'li·us ma'ro]), rimski pjesnik (And kraj Mantove, 15. X. 70. pr. Kr.Brundizij, danas Brindisi, 21. IX. 19. pr. Kr.). Školovao se najprije u Cremoni i Milanu (Mediolanum), potom u Rimu studirao više predmeta, npr. retoriku (s Augustom), kod retora Epidija, i filozofiju, koju mu je predavao i epikurski filozof Siron. Budući da je bio krhka zdravlja, povukao se na očev posjed kraj Mantove koji je, međutim, ubrzo bio dodijeljen Augustovim veteranima, a on je za naknadu dobio imanje u Kampaniji. Živio je uglavnom u Kampaniji, Napulju i Noli. Potkraj života otputovao je u Grčku; razbolio se u Megari, vratio se u Italiju te ubrzo umro i bio pokopan u Napulju, gdje je najradije živio. – Najveći je predstavnik rimske književnosti Augustova doba. Mladenačke pjesme, spjevane u duhu pjesničke škole neoterikâ, epiliji i sl., sakupljeni su i objavljeni nakon njegove smrti u zbirci nazvanoj Dodatak Vergiliju (Appendix Vergiliana), u kojoj znatan broj pjesama njemu ne pripada. Njegovo prvo znamenito djelo zbirka je od 10 pjesama, dijelom tradicionalnih pastirskih idila u krajoliku utopijske Arkadije, a dijelom političkih alegorija, Bukolike ili Ekloge (Bucolica – Pastirske pjesme; poslije u rukopisima nazvane i Eclogae – Izabrane pjesme, oko 42. do 37. pr. Kr.). U njima se ugledao u Teokritove Idile, a imenima pastira (Titir, Melibej, Menalka i dr.) aludirao je na onodobne prilike i prikazao neke stvarne osobe. Privukavši tim djelom pozornost G. C. Mecenata, od tada je pripadao njegovu književnome krugu, zajedno s Horacijem, Propercijem i dr. Mecenatu je posvetio didaktični ep u 4 knjige Georgike ili O ratarstvu (Georgica, 37. do 29. pr. Kr.). U njima je obradio poljodjelstvo, voćarstvo, stočarstvo i pčelarstvo, na osobit način slaveći staroitalski ideal povezanosti sa zemljom, no usklađen s epikurovskom filozofijom i smirenim političkim prilikama. Zbog visoke dotjeranosti izraza, slikovitih i harmoničnih prizora te besprijekornih heksametara to se djelo smatra njegovim najsavršenijim ostvarenjem. Od 29. pr. Kr. do kraja života radio je na svojem najpoznatijem djelu, junačkom epu Eneida (Aenēis, u 12 knjiga, ukupno 9896 heksametara). Zbog osobite humanosti, lirizma i dostojanstvenosti svojega djela, Vergilije je bio najproslavljeniji pjesnik carskoga Rima, a do XVIII. stoljeća smatrao se uzorom epskoga pjesništva. S njim je latinski stih dosegnuo vrhunsku razinu, na kojoj se nalazila proza od Ciceronova doba. Njegova su se djela proučavala u europskim školama od antike kroz cijeli srednji vijek do najnovijega doba; smatran je velikim uzorom (»ocem«) latinskoga i uopće europskog stvaralaštva (Dante, F. Petrarca, G. Chaucer, E. Spenser, H. Sachs, L. V. de Camões, P. de Ronsard, T. Tasso, J. Milton, Voltaire i dr.).

Citiranje:
Vergilije Maron, Publije. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 27. 10. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=64325>.