struka(e):

faktorska analiza, skup matematičko-statističkih postupaka koji omogućuju da se u većem broju povezanih varijabli (statistička korelacija) utvrdi manji broj varijabli (faktora) koje objašnjavaju tu povezanost.

U svim područjima istraživanja broj statističkih varijabli (obilježja) slučajno izabranih u uzorak može biti velik. Ukupan broj varijabli nastoji se reducirati kako bi se istaknule one dominantne. To se može učiniti tako da se pronađu neke izvedene (hipotetičke) varijable, koje su zapravo ponderirane sume promatranih (izmjerenih, manifestnih) varijabli i koje mogu zamijeniti te promatrane varijable. Faktori su izvedene varijable koje daju sumarni opis promatranih podataka. Faktorska analiza definira se kao dio statističke analize u kojoj se promatrane varijable xi (i = 1, 2, …, n) mogu izraziti s pomoću određenoga broja m (m < n) faktora s rezidualnim veličinama. Također, s pomoću faktorske analize određuju se varijable koje se ne mogu izravno mjeriti.

Faktorsku analizu utemeljio je Charles Edward Spearman postavivši dvofaktorsku teoriju koju je primjenjivao pri određivanju inteligencije (1904). Louis Leon Thurstone je za opis većega broja primarnih mentalnih sposobnosti razvio faktorsku analizu s većim brojem faktora (1931). Harold Hotelling utemeljio je komponentni model (engl. principal component analysis, PCA), najčešće primjenjivani model faktorske analize kojim se složene statističke varijable svode na linearno nezavisne glavne komponente (1933). Faktorska analiza rabi se u ekonomiji (npr. marketingu), humanističkim znanostima, obrazovanju i dr.

Citiranje:

faktorska analiza. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/faktorska-analiza>.