anomalija (grč. ἀνωμαλία). l. Odstupanje od zakonitosti, pravila, uobičajenoga; nepravilnost.
2. U astronomiji, kutni razmak u teoriji gibanja nebeskih tijela po elipsi.
Prava anomalija je kut što ga čini velika poluos elipse s radijvektorom tijela (spojnicom tijela sa žarištem elipse).
Srednja anomalija je kut između velike poluosi elipse i radijvektora zamišljenoga tijela koje bi se jednoliko kretalo po elipsi.
Ekscentrična anomalija je kut u središtu elipse, među velikom poluosi i projekcijom pravoga položaja (okomito na veliku os) na kružnicu opisanu elipsi. Služi kao pomoćna veličina pri preračunavanju srednje anomalije u pravu i obratno.
3. U meteorologiji, odstupanje vrijednosti nekoga meteorološkog elementa (npr. temperature) na određenome mjestu od njegove prosječne vrijednosti na cijeloj geografskoj paraleli u istome razdoblju; npr. u Sibiru postoji negativna temperaturna anomalija tijekom cijele zime.
4. U fizici, → anomalija vode.