TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Okcitanija

Okcitanija (francuski Occitanie [ɔksitani'], okcitanski Occitània [utsita'n·jɔ]), administrativna regija u južnoj Francuskoj; 72 724 km², 5 845 102 st. (2017). Nastala je 2016. spajanjem dotadašnjih regija Languedoc-Roussillon i Midi-Pyrénées, formiranih 1982. Sastoji se od 13 departmana: Ariège, Aude, Aveyron, Gard, Haute-Garonne, Gers, Hérault, Lot, Lozère, Hautes-Pyrénées, Pyrénées-Orientales, Tarn i Tarn-et-Garonne. Po površini druga je regija u metropolitanskoj (kontinentalnoj) Francuskoj (iza Nove Akvitanije), proteže se između niske obale Lionskoga zaljeva (Sredozemno more) i delte Rhône (Camargue) na istoku i Akvitanske zavale na zapadu. Na jugu zahvaća sjeverne ogranke Pireneja s vrhovima Vignemale (3298 m) i Canigou (2784 m), na sjeveru se izdiže u planinsko područje Cévennesa (jugoistočni dio Središnjega masiva), a između njih je nizina Garonne i njezinih pritoka (Tarn, Lot i dr.). Gusta mreža plovnih kanala (Canal du Midi, Garonski kanal i dr.) koji povezuju sredozemnu obalom s atlantskom. Upravno je središte Toulouse, veći su gradovi Montpellier, Nîmes, i Perpignan. Razvijeno je poljodjelstvo; uzgaja se vinova loza (površinom najveće vinogradarsko područje s približno 270 000 ha daje 33% francuske proizvodnje vina), žitarice, maslina, krmne kulture, u planinskim krajevima stočarstvo (ovca, svinja, govedo). Jaka aeronautička (Aerospace Valley), elektronička, informatička i farmaceutska industrija; proizvodnja vina. Turizam uz obalu i u Pirenejima, vjerski turizam u Lourdesu. U svakodnevnom govoru je uz francuski raširen okcitanski jezik, a govori se i katalonski uz granicu sa Španjolskom (Katalonija). U nizini poljodjelstvo (vinova loza, žitarice i maslina), u planinskim predjelima stočarstvo (ovca i koza), a uz obalu ribarstvo i školjkarstvo.

Okcitanijom se naziva i kulturno-jezični prostor u Francuskoj koji obuhvaća područja na kojima se govori okcitanski jezik. Naziv se javio između 1242. i 1290. prema starookcitanskom lenga d’oc (francuski langue d’oc, gdje čestica oc znači »da«, analogna francuskom oïl iz kojeg je nastao oui) kao naziv za one dijelove francuske kraljevske domene u kojima se govorio okcitanski (povijesna pokrajina Languedoc), a ubrzo se proširio na čitavo područje okcitanskih govora koje je tada bilo šire nego danas (prostiralo se na sjever sve do Loire), s vlastitim pravnim sustavom unutar Francuskoga Kraljevstva koje je postupno, do kraja XV. st. pod svoju izravnu vlast podvrgnulo većinu tog prostora. Centralizacijom Francuske od XVI. st. te posebno od XIX. st. i posljedičnim prodorom francuskoga na jug (kao jedinoga službenog jezika od 1539), prostor Okcitanije kao kulturno-jezične regije smanjio se na područje južno od zamišljene linije koja povezuje ušće Gironde s Alpama, a u kojem je uporaba okcitanskoga znatno potisnuta. U Francuskoj je taj prostor umnogome analogan pojmu »Juga« (Midi) kao dijela Francuske koji obuhvaća Središnji masiv i područja južno od njega.

Citiranje:
Okcitanija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 9. 12. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=44900>.