Narodni muzej

Narodni muzej, umjetnički i kulturno-povijesni muzej u Beogradu. Osnovan 1844. ukazom tadašnjega načelnika Ministarstva prosvjete Jovana Sterije Popovića. Od 1863. bio je smješten u prostorijama Kapetan Mišinog zdanja (danas zgrada rektorata beogradskoga Sveučilišta) te nakon nekoliko privremenih lokacija spojen s Povijesnim muzejom i Muzejom suvremene umjetnosti, 1935. premješten u Novi dvor i nazvan Muzej kneza Pavla. Godine 1952. konačno je smješten na središnji gradski trg (Trg Republike) u monumentalnu neorenesansnu palaču bivše Hipotekarne banke (1903., arhitekti Andro Stevanović i Nikola Nestorović; rekonstrukcija i adaptacija 1966; obnovljen 2003–18), kada dobiva današnji naziv.

Muzejske zbirke sadržavaju arheološke i povijesno-umjetničke artefakte od prapovijesnoga doba do kasnoga srednjeg vijeka te djela ključnih umjetničkih smjerova i stilova srpske i europske umjetnosti od srednjovjekovnoga razdoblja do suvremenoga stvaralaštva. Ističu se u okviru arheoloških zbirki predmeti s područja arheoloških nalazišta Lepenskoga vira i Đerdapa, oni iz rimskoga carskog razdoblja (s lokaliteta poput Singidunuma/Beograda; brončani portret cara Konstantina) i egipatska zbirka (Beogradska mumija), djela bizantske umjetnosti i srpskih umjetnika XVIII. i XIX. st. (Konstantin Danil, Paja Jovanović, Uroš Predić, Katarina Ivanović, Đorđe Krstić) te zbirke jugoslavenske umjetnosti XX. st., koje uz ključna djela srpske umjetnosti sadržavaju i ona drugih južnoslavenskih naroda, prikupljenih donacijama i otkupima, često na skupnim izložbama (Prva jugoslavenska umjetnička izložba 1904., Proljetna izložba i dr.) ili djelovanjem društava (Savez jugoslavenskih umjetnika »Lada«, Društvo hrvatskih umjetnika »Medulić« i sl.). Hrvatska sastavnica, klasicima zastupljena i u stalnome postavu, u kojoj se nalazi širok raspon stilova i poetika od Vjekoslava Karasa, Vlaha Bukovca, Ivana Meštrovića, Josipa Račića, Miroslava Kraljevića, Vladimira Becića, Vilka Gecana, Marina Tartaglie, Milivoja Uzelca, Ignjata Joba, Frana Kršinića, Jurja Plančića, Vanje Radauša, Josipa Seissela, Emanuela Vidovića do Julija Knifera i dr., predstavljena je 2007. u Umjetničkome paviljonu u Zagrebu na izložbi 100 vrhunskih djela hrvatske umjetnosti iz fundusa Narodnoga muzeja u Beogradu.

Ističe se i Zbirka strane umjetnosti nastala darovima, otkupima ili preuzimanjem čitavih kolekcija poput znamenite zbirke Ericha Šlomovića, zbog čega je uz djela europskih starih majstora (Botticelli, Dürer, Ticijan, Tintoretto, El Greco i Rubens), ruskih (Rjepin) ili japanskih (Utamaro, Hiroshige) ostvarenja, bogata djelima impresionista (Pissaro, Degas, Cézanne, Monet, Renoir, Gauguin, van Gogh) i modernista (Kandinski, Matisse, Mondrian, Picasso, Chagal).

U Narodnome muzeju čuva se i ćirilični rukopis Miroslavljevo evanđelje, nastao oko 1190., od 2005. na UNESCO-ovu popisu Sjećanje svijeta.

U sastavu su Muzeja Galerija fresaka (osnovana 1951., u sastavu od 1973) i Vukov i Dositejev muzej (osnovan 1949., u sastavu od 1979) na Dorćolu, Spomen-muzej Nadežde i Rastka Petrovića (u sastavu od 1975) te Muzej Lepenski vir pokraj Donjega Milanovca (u sastavu od 1978., nova muzejska zgrada i postav 2011) i Arheološki muzej Đerdapa u Kladovu (otvoren 1996).

Citiranje:
Narodni muzej. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 29. 9. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=71200>.