struka(e):

Brela (prije Donja Brela), naselje i općinsko središte u Makarskom primorju, 15 km sjeverozapadno od Makarske; 1472 st. (2021). Leži podno Biokova okruženo borovom šumom, na Jadranskoj magistrali. Morfološki je spojeno s Baškom Vodom na jugu. Naselje se jače razvija u novije doba doseljavanjem stanovnika iz podbiokovskih zaselaka i sela Gornjih Brela (154 st.; 2021), potaknuto razvojem ribarstva, kupališnoga turizma i ugostiteljstva od 1930-ih (u većoj mjeri od 1960-ih) te rekreacije i avanturističkoga turizma u Parku prirode Biokovo (planinarenje, poučne staze, botanički vrt, penjanje, slobodno letenje i dr.) od 1980-ih. Uz prevladavajuće uslužne djelatnosti, stanovnici se tradicionalno bave uzgojem vinove loze (brelska vugava, prošek i dr.), maslinarstvom i voćarstvom (višnja maraska). U naselju je župna crkva sv. Stjepana Prvomučenika iz 1897., srednjovjekovna nekropola (XIV–XV. st.) s nadgrobnim pločama (reljefi) i barokna crkvica Gospe od Karmena iz 1715. – Brela leže na mjestu rimskih naselja Peguntium i Inaronia (I–IV. st.). Konstantin Porfirogenet spominje u X. st. naselje pod nazivom Berulia, vjerojatno misleći na Brela. U izvorima ih pouzdano nalazimo od 1237. Od druge polovice XV. st. do 1684. pod Osmanlijama, zatim pripadaju Mlečanima. U Gornjim Brelima nalaze se Hercegova kula (vjerojatno iz XV. st.), gotička crkva sv. Nikole (spominje se od 1597), barokna crkva sv. Jurja (Gospe od Zdravlja; XVIII. st.) i crkva sv. Ilije (XVIII. st.). Francuske vlasti započele su 1808–10. gradnju ceste na Biokovu poviše Brela. Projektirao ju je glasoviti cestovni inženjer Franjo Zavorović. Francuska cesta nikad nije dovršena; danas je djelomično urušena.

Citiranje:

Brela. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/brela>.