STRUKE:

induktor

ilustracija
INDUKTOR za benzinski motor s mehaničkim prekidačem - 1. akumulator, 2. kućište, 3. primar, 4. sekundar, 5. platinski prekidač, 6. kondenzator, 7. bregasta osovina, 8. razdjelnik paljenja, 9. svjećica

induktor (latinski inductor), uređaj u kojem se primjenjuje elektromagnetska indukcija, posebno uređaj u kojem se iz niskonaponskog izvora istosmjerne struje ta struja prekidanjem pretvara u izmjeničnu te transformatorom postiže visoki napon. Prekidač može biti mehanički, elektromehanički ili elektronički. Induktor s elektromagnetskim prekidačem bio je potkraj XIX. st. prvi izvor visokoga napona i rabio se za napajanje električne cijevi s razrijeđenim plinom, za elektroterapiju te u prvim rendgenskim uređajima i radijskim odašiljačima. U njemu je primarna zavojnica istodobno i elektromagnet koji privlači kotvu, zbog čega se prekida strujni krug, a kotva se vraća u početni položaj i ponovno zatvara strujni krug. Pojava se ponavlja frekvencijom od nekoliko desetaka herca. Kako se na taj način sekundarna zavojnica nalazi u promjenljivome magnetskom polju, u njoj se inducira napon koji je onoliko puta viši koliko je veći broj zavoja sekundarne zavojnice prema primarnoj. Danas se induktor najviše primjenjuje za stvaranje električne iskre za paljenje goriva u benzinskim motorima. Primarni se strujni krug prekida sinkrono s radom motora. U starijim se motorima to postiže prekidanjem spojnih mjesta platinskih prekidača, a u suvremenijim motorima s elektroničkim paljenjem primarni se krug prekida elektron. sinkroniziranim prekidačem.

induktor. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 12.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=27350>.