Jacobi [jako:'bi], Carl Gustav, njemački matematičar (Potsdam, 10. XII. 1804 – Berlin, 18. II. 1851). Doktorirao je 1825. na Sveučilištu u Berlinu. Radio je na sveučilištima u Berlinu (1825–26) i Königsbergu (1826–43). Rano se umirovio zbog lošega zdravlja.
Razvio je važnu granu matematičke analize, teoriju eliptičnih funkcija, koju je izložio u djelu Novi temelji teorije eliptičnih funkcija (Fundamenta nova theoriae functionum ellipticarum, 1829). Istaknuo se u razvoju teorije brojeva te diferencijalnog i integralnoga računa. U djelu O strukturi i svojstvima determinanata (De formatione et proprietatibus determinantium, 1841) dao je pionirski prinos teoriji determinanata, a time i matričnomu računu. Bavio se problemima iz klasične mehanike, posebice dinamike, a radove o tome je posmrtno uredio njemački matematičar Alfred Clebsch kao Predavanja o dinamici (Vorlesungen über Dynamik, 1866), u kojima su dana rješenja posebnoge vrste diferencijalne jednadžbe (Jacobijeva diferencijalna jednadžba), važne u mehanici. Ti su radovi, s radovima Williama Rowana Hamiltona, bili značajni u matematičkom oblikovanju kvantne mehanike.
Po njem su nazvani pojmovi u matematici: jakobijan, Jacobijev polinom, princip, simbol, uvjet, Jacobijeve eliptičke funkcije, Jacobijeva transformacija i dr., te astronomski objekti: krater na Mjesecu (Jacobi) i planetoid (12040 Jacobi). Bio je član Berlinske akademije znanosti od 1829., francuske Akademije znanosti od 1830., Royal Society od 1833. i Kraljevske švedske akademije znanosti od 1836.
