STRUKE:

poluga

ilustracija
POLUGA, ravnoteža dva tereta različite težine

poluga, čvrsto tijelo, najčešće u obliku ravna ili zakrivljena štapa, koje se pod utjecajem sila može zakretati oko jedne osi, a najčešće služi za svladavanje veće sile manjom.

Sile koje djeluju na polugu u ravnini okomitoj na os mogućega zakretanja, pomnožene s kracima sila, daju momente sile, koji su to veći što su sila i krak sile veći. Poluga je u ravnoteži kada je algebarski zbroj svih momenata koji djeluju na polugu jednak nuli (zakon poluge). Ako na polugu djeluju dvije sile, tada je: F1r1 = F2r2, gdje su F1 i F2 sile na jednoj i drugoj strani poluge, a r1 i r2 kraci sile na jednoj i drugoj strani poluge, pri čem su vektori sile, kraci sile i os rotacije međusobno okomiti. Što je krak neke poluge veći, s pomoću manje sile se može podići svladati veća. Postavljanje zakona poluge pripisuje se Arhimedu.

S pomoću poluge se razmjerno malim silama mogu svladati velika opterećenja, a na tom načelu djeluju različiti alati (škare, kliješta), naprave (polužna vaga, kantar, pedala, stezna poluga) ili složeniji mehanizmi, kod osjetljivih pak sprava, npr. kod pincete, može se od veće sile postići manja. Poluga može biti dvokraka (poluga prvoga reda), kod koje sile djeluju na suprotnim stranama od osi zakretanja, ili jednokraka (poluga drugoga reda), gdje su sve sile s jedne strane u odnosu na os. Poluga se povijesno, uz kosinu, kolotur i hidrauličnu prešu, ubraja u jednostavne strojeve.

poluga. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 19.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=49280>.