transformacija (lat. transformatio).
1. Općenito, preobrazba, pretvorba, preoblika, metamorfoza.
2. U matematici, sinonim za funkciju ili preslikavanje.
U geometriji, preslikavanje koje svakoj točki geometrijskoga objekta pridružuje neku točku pri čemu se mijenja položaj, volumen ili oblik objekta, npr. homotetija (povećavanje ili smanjivanje), rotacija (vrtnja oko zadane točke ili osi), translacija (pomak bez rotacije), prijelaz iz jednoga koordinatnog sustava u drugi. Na primjer, transformacija Kartezijevih koordinata u ravnini određena je jednadžbama x′ = x cos φ + y sin φ – a; y′ = –x sin φ + y cos φ – b, gdje su (x′, y′) nove, a (x, y) stare koordinate iste točke ravnine, veličine a i b koordinate su novog ishodišta O′ s obzirom na stari sustav, a nove su osi x′ i y′ zakrenute prema starim osima x i y za kut φ.
U algebri, transformacija je preinaka nekog algebarskog izraza supstitucijom. Tako se npr. polinom 5u² + 2uv + 10v² supstitucijom u = (3x + y)/7, v = (–x + 2y) transformira u x² + y².
U matematičkoj analizi, Fourierova transformacija razlaže bilo koju valnu funkciju na zbroj sinusnih funkcija različitih frekvencija i amplituda.
3. U biologiji: a) unos pročišćene DNK u stanicu primatelja. Unesena DNK može biti ugrađena u genom domaćina rekombinacijom, ili može ostati izvankromosomska te funkcionirati kao samostalni replikon (→ replikacija). Transformacija se uspješno provodi kod mnogobrojnih mikroorganizama i stanica u kulturi. Upravo je identifikacija DNK kao tzv. transformirajućeg principa razotkrila njezinu ulogu u nasljeđivanju; b) promjena koja se događa u stanicama u kulturi, posebno nakon infekcije tumorskim virusima, a kojom stanice stječu sposobnost neograničene diobe.
