Waerden [wa:'rdə], Bartel Leendert van der, nizozemski matematičar (Amsterdam, 2. II. 1903 – Zürich, 12. I. 1996). Doktorirao 1928. na Sveučilištu u Göttingenu. Bio je profesor matematike u Leipzigu (1931–45), Amsterdamu (1948–51) i Zürichu (1951–72). Bavio se algebarskom geometrijom, apstraktnom algebrom, teorijom grupa, topologijom, teorijom brojeva, kombinatorikom, teorijom vjerojatnosti, kvantnom mehanikom i poviješću matematike. Napisao je dvosveščani udžbenik Moderna algebra (Moderne Algebra, 1930/31), u kojem je ujedinio i dopunio radove Richarda Dedekinda, Davida Hillberta i Emmy Noether. Po njem nosi naziv nekoliko matematičkih pojmova (van der Waerdenov broj, van der Waerdenov teorem i dr.). Od nekoliko knjiga iz povijesti matematike najznačajnije su Aritmetika pitagorejaca (Die Arithmetik der Pythagoreer, 1947), Probuđena znanost (Ontwakende wetenschap, 1950) i Geometrija i algebra u starim civilizacijama (Geometry and Algebra in Ancient Civilizations, 1983).