Frank (amer. izgovor [fræŋk], njemački [fraŋk]), Joachim, američki biofizičar njemačkog podrijetla (Siegen, 12. IX. 1940). Diplomirao fiziku (1963) na Sveučilištu Ludwig Maximilian u Münchenu, doktorirao (1970) na Tehničkome sveučilištu u Münchenu. Radio u Kalifornijskom tehnološkom institutu (Caltech) u Pasadeni, na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyu, sveučilištima Cornell u Ithaci (1970–72) i Cambridge u Engleskoj (1973–75), potom u istraživačkom institutu Wadsworth Center u New Yorku (1975) gdje je razvijao analizu pojedinačnih čestica (engl. single particle analysis) u elektronskoj mikroskopiji. Radio kao izvanredni (1985), potom redoviti profesor na Sveučilištu u Albanyju (1986), istraživač u Medicinskom institutu Howard Hughes (1998–2017) te na Sveučilištu Columbia u New Yorku (2003) kao profesor na Odsjeku za biokemiju i molekularnu biofiziku te Odsjeku za biološke znanosti. Od 2006. član je Američke akademije znanosti i umjetnosti i američke Nacionalne akademije znanosti. Bavio se istraživanjem ribosoma s pomoću elektronskomikroskopskih metoda. Zaslužan je za razvoj algoritama i računalnih metoda na kojima se temelji analiza slika dobivenih krioelektronskom mikroskopijom. Tom se metodom prikuplja nekoliko desetaka tisuća slika čestica koje se grupiraju, uprosječuju, izoštruju te orijentiraju u prostoru, a konačan rezultat analize nije statična slika molekule, već njezin trodimenzionalni model kojega je razlučivost usporediva s razlučivošću rendgenske kristalografije. Zahvaljujući doprinosu Joachima Franka, u svega nekoliko godina krioelektronska mikroskopija postala je alternativa rendgenskoj kristalografiji u strukturnoj biologiji. Zajedno s Jacquesom Dubochetom i Richardom Hendersonom dobio je 2017. Nobelovu nagradu za kemiju za doprinos razvoju krioelektronske mikroskopije u određivanju strukture bioloških makromolekula pri visokoj razlučivosti u otopini.
