struka(e):

specifični toplinski kapacitet (znak c), fizikalna veličina koja opisuje svojstvo tvari da pri primanju ili predavanju topline mijenja temperaturu; jednaka toplinskom kapacitetu čvrstoga tijela ili tekućine C podijeljenome masom tijela ili tekućine m, dakle: c = C/m. Što je veći specifični toplinski kapacitet neke tvari potrebno je više energije da se određenoj masi te tvari povisi temperatura za neku temperaturnu razliku ΔT. Mjerna je jedinica džul po kilogramu i kelvinu (J · kg1 · K1). Za plinove se razlikuju specifični toplinski kapacitet kod stalnoga tlaka cp i kod stalnoga volumena cV. Adijabatski koeficijent plina, omjer dvaju specifičnih toplinskih kapaciteta (ϰ = cp/cV), važna je veličina u opisivanju kružnih procesa u termodinamici, npr. jednadžba je adijabate pVϰ = konst., gdje je p tlak, a V volumen idealnoga plina.

Metoda smjese najjednostavnija je metoda za mjerenje specifičnoga toplinskoga kapaciteta. Kada se u kalorimetru pomiješaju dva fizikalna sustava različitih temperatura t1 i t2 i masa m1 i m2, toplina prelazi s toplijega sustava na hladniji sve dok se temperature ne izjednače, tj. dok se ne postigne temperatura toplinske ravnoteže t. Toplina Q1 koju je primio hladniji sustav jednaka je toplini Q2 koju je topliji sustav predao hladnijemu: Q1 = Q2, odn. m1c1 (t – t1) = m2c2 (t2 – t). Ako se u kalorimetru pomiješaju tvari poznatoga (najčešće voda) i nepoznatoga specifičnoga toplinskoga kapaciteta, nepoznati specifični toplinski kapacitet jest c2 = m1c1 (t – t1)/(m2 (t2 – t)).

Citiranje:

specifični toplinski kapacitet. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 19.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/specificni-toplinski-kapacitet>.