Karakalpaci, turkijski narod u autonomnoj republici Karakalpakstan u Uzbekistanu (oko 500 000 pripadnika). Žive i u Kazahstanu (oko 56 000), a manji broj u Afganistanu, Ruskoj Federaciji i Turkmenistanu. Po vjeri su muslimani suniti. U povijesnim izvorima prvi se puta spominju potkraj XVI. st. uz donji tok Sir-Darje, dok su u XVIII. st. naselili porječje Amu-Darje. Tradicionalno su bili polunomadski stočari, koji su uzgajali ovce, goveda, konje i deve; živjeli su u kružnim šatorima jurtama. Nakon Listopadske revolucije uglavnom su radili na kolektivnim poljoprivrednim gospodarstvima na navodnjavanim površinama uz Amu-Darju ili su se bavili ribolovom na Aralskom jezeru. Danas oko polovice Karakalpaka u Uzbekistanu živi u gradovima, a seosko je stanovništvo snažno pogođeno isušivanjem jezera.
Jezik
Karakalpački je turkijski jezik iz kipčačke skupine, ili, prema nekima, narječje kazaškoga. Govori se u Karakalpakstanu (400 000 govornika) te u Uzbekistanu, Turkmenistanu, Kazahstanu i Afganistanu (još oko 70 000 govornika). Sjeverno je narječje blisko kazaškomu, jugoistočno narječje s mnogobrojnim uzbečkim utjecajima. Pismenost se razvila nakon 1917. Do 1928. pisao se arapskim slovima, 1928–40. latiničkima, a nakon 1940. prilagođenim ruskim alfabetom. Od 1994. postupno se uvodi latinica.
