Versailles [vεʀsα:'j], grad i upravno središte departmana Yvelines, dio urbane aglomeracije Pariza, sjeverna Francuska; 85 862 st. (2017). Razvio se oko kraljevskog dvorca s raskošnim perivojem koji je u XVII. st. dao izgraditi Luj XIV. (od 1979. na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine). Crkva Notre-Dame (1684–86), katedrala Saint-Louis (1743–54). Jedno je od najposjećenijih turističkih odredišta Francuske (8,1 milijun posjetitelja, 2018). Kampus sveučilišta Versailles Saint-Quentin-en-Yvelines (osnovanog 1991), visoka škola za parfeme i kozmetiku (1970). Kemijska i prehrambena industrija.
Reprezentativan dvorac, graditeljsko remek-djelo francuske inačice baroknoga stila, bio je glavna kraljevska rezidencija od 1682., kada je Luj XIV. ondje preselio dvor, do 1789 (izuzev 1715–22) te simbol apsolutističke monarhije. Jezgra dvorca lovački je paviljon Luja XIII. iz 1623., što ga je već 1631–34. u manji dvorac proširio Philibert Le Roy. Luj XIV. se nakon 1661. odlučio za sveobuhvatnu dogradnju dvorca koju su izvodili Louis Le Vau 1664–70., François II. d’Orbay 1670–72., Jules Mansart 1678–89. i 1699–1708. te Robert de Cotte 1708–10. U tom je razdoblju dvorac dobio svoj izgled (dogradnje sjeverno i južno oko prvotnog dvorca, s prijestolnom dvoranom 1668–70., Galerija zrcala sa 17 velikih prozora i sučelice njima 17 velikih zrcala te saloni rata i mira, 1678–84., južno krilo, 1679–81. i sjeverno krilo, 1685–89., oranžerija, 1684–86., dvorska kapela, 1699–1710). Nakon razdoblja bez većih zahvata, dvorac se povremeno preuređuje između 1729. i 1770., što od 1735. izvodi Ange-Jacques Gabriel (ističe se dvorana Opere u sjevernom traktu, 1768–70). Dvorac ima tri etaže: visoko prizemlje, vrlo visoki prvi kat (gdje su se nalazile kraljevske odaje) te niski drugi kat ispod krovišta. Istočno pročelje, okrenuto prema gradu, je dvorišno i razvedeno u dubinu, a zapadno, glavno, pročelje, izvedeno je u ravnim linijama, s oko 400 velikih prozora, okrenuto prema parku (ondje su svečane dvorane i saloni). Unutrašnjost dvorca oslikali su raskošnim povijesnim, mitološkim, biblijskim i alegorijskim kompozicijama te dekoracijama Charles Le Brun (Galerija zrcala), Antoine Coypel (strop kapele u Versaillesu), Horace Vernet, Eugène Delacroix, Antoine-Jean Gros i dr. Ispred zapadnog pročelja dvorca nalazi se prostran park (više od 800 ha), djelo arhitekta Andréa Le Nôtrea, primjer tzv. francuskoga parka (u kojem su nasadi podvrgnuti geometrijskim oblicima), s mnogobrojnim slikovitim skulpturama, umjetnim jezerima, fontanama i vodoskocima. Unutar parka smješteni su dvorci Veliki i Mali Trianon (1687–88; 1761–68). Arhitektonska koncepcija i izgled dvorca znatno su utjecale na niz europskih vladarskih rezidencija građenih od kraja XVII. i tijekom XVIII. st. U dvorcu su se rodili kraljevi Luj XV., Luj XVI., Luj XVIII. i Karlo X.
Kralj Luj Filip je 1837. dvorac pretvorio u muzej (te dao preurediti dio južnog krila u Galeriju bitaka), a car Napoleon III. je ondje održavao državna primanja. U Versaillesu je potpisano više međudržavnih ugovora (npr. 1757. kojim je potvrđeno savezništvo Francuske i Habsburške Monarhije i 1783. između Velike Britanije te Francuske i Španjolske, kojim je okončano sudjelovanje dviju potonjih u Američkom ratu za neovisnost); u Galeriji zrcala je nakon Francusko-pruskoga rata 1871. proglašeno Njemačko Carstvo, a 1919. potpisan Versailleski mirovni ugovor Njemačke i sila Antante. U dvorcu je 1871–79. zasjedao francuski parlament (sjedište vlade je u tom razdoblju bilo u zgradi prefekture u gradu Versaillesu), a ondje se i nakon 1879., u preuređenoj dvorani u južnom krilu, održavaju zajedničke sjednice oba doma parlamenta.
